Dragan Vujadinović
Ako se još sećate, naša rubrika "Obrnuta ekonomija" je krajem 2012. godine, "zvanično", preko novina, uvela vanredno stanje u privredi Srbije. Tada smo, pored SEKE (svetske ekonomske krize) kao objektivnog spoljnjeg faktora, kao tri glavna domaća interna faktora identifikovali: devastiranje privrede od strane kamata i drugih finansijskih rashoda naših i (belo)svetskih banaka; "ničim izazvani" nabildovani dinar, koji je najviše doprineo, u koprodukciji sa bankama, da "cvetaju" trgovinski lanci i "sitiji" sa uvoznim "markiranim" potrošnim dobrima, a da se na proizvodne hale stavljaju "lanci i katanci"; bujanje partokratije, u kojoj je bitno "čiji si"(koje partije), a ne "ko si", šta znaš i koliko umeš i možeš.
Miloš Mitrović
Kosovska platforma predsednika Srbije ocenjena je u javnosti kao besmislena, zakasnela, anahrona, kao pokušaj Tomislava Nikolića da ostvari veći politički uticaj i kao mogući nagoveštaj njegovog nadmetanja za moćsa premijerom. Sve te ocene su tačne u manjoj ili većoj meri. Kakve će biti njene praktične posledice na politiku Srbije prema Kosovu Aleksandar Vučićje objasnio kada je rekao da platforma nije Sveto pismo.
Pavle Simjanović
Za početak jedna jeres, koju nije bezbolno ni pomisliti a još teže napisati... "Pobesneli Maks" iz 1979. godine prilično je loš film. Način na koji je snimljena akcija, naravno, sasvim je poseban i revolucionaran, igra većine glumaca divlja i sveža, dizajn sveta drugačiji od svega što je pre toga viđeno... ipak, kada najveći plus filma ostane da je "za ono vreme bio potpuno čudo", to često znači da neće izbeći ružno starenje.
Zoran Panović
Delovi famozne platforme o Kosovu predsednika Srbije Tomislava Nikolića koji su volšebno iscurili u javnost ne samo što su parodija teze Vladimira Bakarića o "federiranju federacije", većsu i parodija one Koštuničine "više od autonomije - manje od nezavisnosti". S druge strane, delovi platforme su i zakasnela, ali velika (bar velika kao Dražina), rehabilitacija Ustava iz 1974. za koji i dr Nele Karajlićveruje da je glavni krivac za agoniju Jugoslavije i Srbije. Kamoli običan svet. Čak se stiče utisak da bi Nikolićprećutno pristao i na parolu albanskih iredentista iz 1981 - "Kosovo republika!", samo da se očuva iluzija teritorijalnog integriteta kroz čudesnu (kvazi)konfederalnu asimetričnost. Kasno platforma na Kosovo stiže. Pre 25 godina to bi bio vizionarski dokument. Zamislite da je Memorandum SANU imao ovakav sadržaj u sebi. Gde bi nam bio kraj u liderstvu u regionu.
Ivan Džidić
Sve je zapravo počelo sa onim izumrlim Grcima, na koje se, na primjer, poziva svaki umnjak i svaki sljedbenik mu, kad hoće nešto umno reci o demokraciji. O kojoj se počelo govoriti, mislim na teren na koji ovdje uglavnom pomišljamo, u vrijeme robovlasništva. Koje je do danas, raznim i različitim intervencijama, mogu se nazvati i rehabilitacijama, doguralo do odnosa lova i radna snaga. Ali ti izumrli Grci nisu odgovorni, makar ne neposredno, za sve što se kasnije događalo i što se događa, zahvaljujući modernim umnjacima a u aktualno doba. Nipošto.
Svetislav Basara
Doguzeljasmo do vikenda, hajde da malo danemo dušom od subkarukaturalne politike i da se pozabavimo stvarima “od kojih se ne živi”, ali koje itekako umeju da zagorčaju život. Uzmimo primer pravopisa. Kao i sve ostale stvari koje nastoje da unesu nešto reda u okolni haos – zakoni, na primer – pravopisi su puni rupa, a rupama naročito obiluje Pravopis srpskog jezika. Cinik bi rekao: kakvi putevi, takav pravopis. I ne bi mnogo pogrešio. Nije stanje puteva baš toliko nepovezano sa stanjem pravopisa.
Vladimir Jokić
POP ĆIRA I POP SPIRAPop Ćira (Radović): ???????? ?? ???! ???, ????? ?? ?????, ???????? ?? ???! ?????? ?? ?????? ?????? - ???????? ?? ??? ?? ????????. ??????? ?? ????? ???? ?? ????? ??????, ?? ?????? ????? ????? ? ????? ?? ???? ?? ??? ? ????? ???? ?? ??? ????? ?? ???????? ?????? ?? ?????? ???? ????? ????? ???????????.
Božidar Mandić
U svim protivrečnostima koje nam nudi savremeni svet dete je najsamostalnije. Ali to niko ne voli da čuje jer ga ono nagoni na razmišljanje i neodrastanje. Zadržati početni smisao težak je posao, teži nego biti rob biznisa i zaposlenosti. Ljudi danas u velikoj meri po ceo dan rade samo da ne bi morali da se posvete deci.
Borka Pavićević
Na zahtev Dragoljuba Todorovića, advokata (1948-2015), u tom času zastupnika porodica ubijenih na Ibarskoj magistrali, Milorad Ulemek Legija je u popodnevnim časovima, 10. novembra, saslušavan pred istražnim sudijom Okružnog suda u Beogradu. Saslušavan je kao osimnjičen - okrivljeni, a ne kao svedok, zbog ubistava na Ibarskoj magistrali.
Aleksej Kišjuhas
Kakav je osećaj pljunuti činjenicama u lice? Svojoj državi, istoriji i nasleđu? Skupiti sekret pljuvačnih žlezda i uputiti ga u pravcu sopstvenih roditelja i/ili njihovih roditelja? Kao i ka obrazu svih ostalih boraca za slobodu - ljudi kojih smo i individualno i kolektivno nedostojni?
Nikola Samardžić
Zastoj u evropskom proširenju 2007-2015. doprineo je institucionalnoj i bezbednosnoj neizvesnosti. Integracijom nekadašnjih istočnoevropskih i sovjetskih satelita, s Kiprom i Maltom, EU definitivno nije samo trgovačka unija. O tome svedoči strateška preosetljivost njenih istočnih i mediteranskih granica.
Zlatko Paković
Na moju kolumnu "Jevanđelje diletantizma", o pogubnim posledicama sudske rehabilitacije Draže Mihailovića, vođe četnika u Drugom svetskom ratu, tekstom "Draženje titoista", na sajtu Libreto, javio se, meni drag čovek, Novica Milić. Tekst ovog uvaženog univerzitetskog profesora teorije književnosti i komunikacija (na privatnom Fakultetu za medije i komunikacije u Beogradu), u obliku drugarskog pisma, na moju žalost, primer je diletantskog mnjenja.
Svetislav Basara
Odvajkada znam za Duška Petričića, ali sam ga upoznao tek pre pet godina i to gde? Bogu iza leđa, u Kanadi, preciznije - u Torontu. Došli Duško i Dragana da pogledaju neku moju komendiju koja je tamo je li gostovala, posle priredbe malo popričali, ja se požalio na kanadski antipušački fašizam, a Duško me pozove da sutradan dođem kod njega kući, pa da pušimo do mile volje. Rečeno - učinjeno. Sutradan uveče smo Duško i ja do neko doba pušili i razgovarali. Zapamtio sam dobro taj razgovor.
Svetislav Basara
Odvajkada znam za Duška Petričića, ali sam ga upoznao tek pre pet godina i to gde? Bogu iza leđa, u Kanadi, preciznije - u Torontu. Došli Duško i Dragana da pogledaju neku moju komendiju koja je tamo je li gostovala, posle priredbe malo popričali, ja se požalio na kanadski antipušački fašizam, a Duško me pozove da sutradan dođem kod njega kući, pa da pušimo do mile volje. Rečeno - učinjeno. Sutradan uveče smo Duško i ja do neko doba pušili i razgovarali. Zapamtio sam dobro taj razgovor.
Boško Đokić
Posle prošlonedeljne kolumnice ''Bonsai botovi'' javilo mi se (ne)posredno pola tuceta ljudi koji nalaze da su bitni u trošnom srpskom basketu, sa željom da saznaju da li sam na njih mislio u negativnom kontekstu? Sad, Njofra (koji ove nedelje radi pod devizom - ''bolje biti beskoristan kao statista u japanskom porniću, nego koristan kao muva na izmetu'') i ja smo u trilemi: da li većina nije shvatila poentu, ili BB-likova ima nemerljivo više od očekivanog, ali skrivenih? Ili je, što je najverovatnije - naša košarkica baš obolela. O svemu tome sam dumao čitav protekli vikend, kada su se, nekako uporedo (da bi pojedinci mogli da pobede zakone fizike - da u isto vreme budu na dva mesta?) igrali finalni turnir Evrolige u Madridu i derbi u okviru sedmog kola domaće Superlige...