Slobodan Simić
Drage kolege,Mislim da se slažemo da je situacija za nas lopove najgora do sada.Srpski lopovi danas bukvalno gladuju! Mnogi zaboravljaju da su i lopovi ljudi kao i svi drugi gradjani.Da i lopovi moraju da jedu i prehrane svoje porodice!A od čega, pitam ja vas?Sve naše delatnosti su ugrožene.Kao džeparoši ne možemo da zaradimo ni za hleb.Svako od nas kod kuće ima čitavu hrpu raznoraznih muških i že
Borivoj Erdeljan
Jedini ključ Hrama vaskrsenja Hristovog u Jerusalimu, najsvetijeg mesta hrišćana, čuvaju dve porodice muslimana. Od dvanaestog veka, kad im je sultan Egipta i Sirije Saladin zagospodarivši gradom poverio tu dužnost do današnjeg vremena, izabranici iz familija Nuseibe i al Gudie svakog dana otvaraju i zabravljuju vrata crkve Svetog groba, po propisu koji se ne menja vekovima. Upravljanje bogomoljom, u kojoj su i Golgota i grob Spasitelja, dele šest hrišćanskih crkava, ali vlašću samo na svom prostoru, dok ulaz svima otvara vernik, koji na molitvu odlazi u džamiju.
Safeta Biševac
Između Zagreba i Beograda, Hrvatske i Srbije, uvek su postojali rivalski odnosi u različitim oblastima. Politički su poslednjih dana, nažalost, na hladnoratovskom nivou, ali "zlatnih" osamdesetih nije bilo tako. Gledalo se koji grad ima bolje muzičke klubove ("Kulušić" ili SKC), rok bendove, što se dokazivalo čuvenim koncertima "Pozdrav iz Zagreba" i "Pozdrav iz Beograda".
Svetislav Basara
Radujte se metroseksualci beogradski, veselite se uspijuše i mašamode serbske, uskoro ćete dobiti novi Lilly, ili, možda, Armani ili - zašto da ne - Sex šop na Terazijama. V čjom sad djelo? Pročitah u novinčinama da je knjižari "Danilo Kiš" odzvonilo i da će skorih dana biti zakatančena, jer zgrada u kojoj se nalazi "menja vlasnika". Nisam, pravo da vam kažem, ulazio u sitna crevca vlasničke transformacije, to jest - da li će zgrada biti vraćena potomcima predratnog vlasnika ili će - što takođe nije neverovatno - biti prodata nekom tajkunu. To, konačno, nije ni važno. Važno je - ili možda nije - što će centar prestonog Beograda ostati bez knjižare.
Boris Jašović
Uprkos utisku da je sloboda medija u Srbiji neupitna, ipak se čini kako sa njom nešto nije kako treba. Naizgled, sve je u najboljem redu. Medijska scena se šareni i šljašti, i po njoj definitivno defiluju brojni dnevnici i nedeljnici, bezbrojni televizijski kanali i radio programi. Zar to onda nije dokaz ultra-mega-giga mogućnosti medijskog izbora? Čitaš, slušaš, gledaš šta god poželiš i puca ti prsluk šta ti se servira. Medijske slobode cvetaju poput hiljadu cvetova u Mao Cedungovoj Kini. Član 50 Ustava Republike Srbije u potpunosti je ispoštovan. Jeeeeaaaaah!
Cvijetin Milivojević
Opisujući britansku propagandu tridesetih godina prošlog stoleća, onovremenski publicisti su primetili da Englezi, čak i u ulozi propagandista, glume džentlmene koji mirno izvršavaju svoje zadatke, nikada ne govore o sebi, prave se da im drugi narodi zadaju brige koje oni moraju da rešavaju i pretvaraju se da se rukovode samo etičkim načelima dok opravdavaju svoje političke mere i namere...
Svetislav Basara
Lepo kaže narodna poslovica: ko ne da na mostu, daće u Ćupriji. Budući da naš džumhurbaškan, Nikolić, puno drži do narodnih mudrosti, obrevši se nekim poslom u Ćupriju, blagoizvoleo je - po sili poslovice - dati intervju tamošnjoj televiziji. A ja ga, naivčina koliko juče, pohvalio da se odao tihovanju i kontemplaciji. No, dobro! O čemu je džumhurbaškan govorio, kakvih se tema doticao, to je, čestnejši čteci, tema naše današnje kolumne.
Dragan Vujadinović
Teška i nesrećna su vremena kad je građanin (po Ustavu, glavna i osnovna "jedinica" društva) slobodan (što bi trebalo da bude osnovno obeležje) u mašti, toaletu i u kafani, kad se "otkači".
Miloš Mitrović
Valjda je to dobra vest za postkonfliktni Zapadni Balkan - Ceca Ražnatović pohvalila se ovih dana kako njenu muziku slušaju Albanci u Crnoj Gori i da su spremni da na svadbama izdvoje orkestrima dobre svote da bi izveli neki od njenih hitova. Među kosovskim Albancima pevačica je nepoželjna, ne sluša se javno, kako pišu beogradske novine, ali tajno, zato, još kako. Među poštenim Albancima, valjda?
Svetislav Basara
Oskudna vremena za satiru, čestnejši čteci. Koštunica u penziji, Džumhurbaškan se nešto ućutao, Smajlovićka se usamozatajila, Đole Vukadinović u ljutoj opoziciji, pa nema smisla na njega osipati drvlje i kamenje, a oplajpičiš li verbalno hipreproduktivnog Overlorda, dok novine izađu, svi već zaboravili o čemu govoriš. Spustiti pak nivo, pa čerečiti klonove i klovnove, nekako ne ide, ne kolje se vo radi kilo mesa. Pa kad je već tako, hajde onda da se sa izvesnim zakašnjenjem pozabavimo takozvanim ozbiljnim stvarima, to jest helikopterskom katastrofom koja je uzburkala ovdašnju javnost i - predvidivo - vrlo se brzo našla na ivici zaborava.
Božidar Mandić
Već davno sam želeo da napišem tekst o novoj ženskoj modi brijanja polnih organa. Taj tekst trebalo je da naslovim "Obrijane žene", naravno, sa pomalo šaljivom i ironičnom asocijacijom. U svakom slučaju, kritika žene koje kroz glagol "brijati" nastavljaju identifikaciju sa muškim svetom, podleže preispitivanju savremenog sveta i čoveka.
Vladimir Jokić
U sredu je svečano obeležen 1. april. S tim u vezi a i onako...
Zoran Panović
Vratimo se za trenutak na sredinu proteklog marta i sednicu famoznog Predsedništva SNS. Lider stranke Aleksandar Vučić rekao je da naredna rekonstrukcija Vlade neće biti kozmetička.
Nikola Samardžić
Nostalgija koja sputava prilagođavanje savremenim sistemima liberalne demokratije jedna je od naših seoba: u prošlost koja se nije dogodila, i u budućnost iz koje beži svaka generacija iseljenika u poslednjih nekoliko stotina godina. Vizija o pustoši ovoga vremena suočavanje je sa izazovima lične slobode i odgovornosti. Alternative su čvrsta ruka nacije, religije i bilo koga sumanutog pojedinca čije je rano detinjstvo frojdovska greška, a porodični i društveni kontekst mračna strana sopstvenog, intimnog karaktera.
Svetislav Basara
Subota, dan za kulturu. Uključujući i političku. I eto teme za našu kolumnu. Često ćete čuti naše državnike i popečitelje kako javno lamentiraju nad raznoraznim "destabilizacijama" i još raznoraznijim pokušajima "rušenja" bilo Srbije bilo nekog njenog znamenitog sina, a ja vama tvrd stojim da niko toliko ne destabilizuje i ne ruši Srbiju koliko to čine naši državnici i popečitelji. Ne trčite pred rudu. Nisam se odao paranoji! Ne insinuiram da su se državnici, popečitelji i državničke i popečiteljske stranke zaverili protiv Srbijice i da je ruše "po nalogu" stranih sila (mada bi u nekim slučajevima i to trebalo preispitati), hoću da kažem da su pomenuta gospoda okupirala celokupan javni prostor i da ga permanentno destabilizuju nasrtljivim medijskim prisustvom, permanentnom distribucijom prostakluka i smatranjima na sve zamislive teme.