Dragan Vujadinović
Prvog januara 2009. godine počela je primena Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP), kao glavnog ulaznog dokumenta na budućem putu ka Evropi. Kojim putujemo od dvehiljadite. SSP je predvideo postenenu sveopštu liberalizaciju poljoprivrede u narednih 5 godina, tako da bi od prvog januara 2014. godine preko 90 odsto proizvoda bilo na slobodnom režimu, dok bi za manje od 10 posto ostale minimalne carine i prelevmani. Ceo SSP je bio zasnovan na planu da Srbija bude član 2015. godine. Dakle ove, kad smo tek postali kandidati i gde nijedno poglavlje još nije otvoreno za pregovore.
Dragan Vujadinović
Prvog januara 2009. godine počela je primena Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP), kao glavnog ulaznog dokumenta na budućem putu ka Evropi. Kojim putujemo od dvehiljadite. SSP je predvideo postenenu sveopštu liberalizaciju poljoprivrede u narednih 5 godina, tako da bi od prvog januara 2014. godine preko 90 odsto proizvoda bilo na slobodnom režimu, dok bi za manje od 10 posto ostale minimalne carine i prelevmani. Ceo SSP je bio zasnovan na planu da Srbija bude član 2015. godine. Dakle ove, kad smo tek postali kandidati i gde nijedno poglavlje još nije otvoreno za pregovore.
Svetislav Basara
Štedljivim ljudima sve duže traje, bar to svi znaju, takvi uvek stignu gde su naumili, takvi pogledima štede sve, pa i benzin, pomislih, a onda pomislih da u životu najgore prolaze ljudi koji su u duši škrtice, ali su istovremeno i lakomisleni, a ja spadam u takve. Utom projurih pored skretanja za Osijek, što je bio ohrabrujući znak, ipak napredujem pomislih. Ali to napredovanje, pomislih potom, nije bilo ni prići munjevitosti kojom smo pre, da izračunam, dvadeset i četiri godine, moj stari drug Bursać i ja grabili ka Sisku, a potom i dalje, ka Zagrebu - i to ondašnjim, mestimično neprohodnim pseudoautoputem Bratstvo - Jedinstvo, u stvari malo širom seoskom džadom - pritom se - i to treba spomenuti - zaustavljajući kod svake druge ili treće kafane da ispijanjem rakija i piva proslavio moju iznenadnu nagrađenost, u ono vreme - bar u Srbiji i drugim južnim republikama - uglednom književnom nagradom Željezare Sisak.
Božidar Mandić
Danas kad težiš normalnom, društvo odmah na tebe baci prokletstvo. Moderne magije i dalje su u opticaju. Ovaj svet se, zaista, ništa ne menja - socijalni vudu nastavlja svoju misiju. Pronalaze se novi oblici anatema kako bi nehumanost trajala. Nocebo je zamenio placebo. I zato se nameće veliko pitanje epohi: Kako biti srećan u nesrećnom društvu? Dovoljno je, možda, pamtiti da se srećan može biti. To je klica koju treba zalivati. Sreća nije obaveza društva, nego spoznaja sopstvenog puta. Može se reći, pravi putnik je onaj koji hodi tamo gde nema puta. Bolji život i bolja stvarnost je ono što treba tražiti.
Vladimir Jokić
PRETHODNA NAPOMENASinoć su, svečanom dodelom priznanja, završeni 44. Dani komedije u Jagodini. Pete večeri ovog festivala prikazana je i komedija Branislava Nušića „Vlast“ u izvođenju zrenjaninskog Narodnog pozorišta.S tim u vezi a i onako...
Zoran Panović
Medijska zvezda u Srbiji protekle sedmice bio je Igor Šoltes, poslanik Evropskog parlamenta iz redova Zelenih, inače intrigantniji kao unuk glavnog ideologa Titove Jugoslavije Edvarda Kardelja, i nakon smene Aleksandra Rankovića drugog najmoćnijeg čoveka te zemlje. Šoltes je posetio Srbiju kao član delegacije evropskih parlamentaraca, prvo je dao ekskluzivan intervju Danasu, a zanimljiv intervju s njim objavila je potom i Politika.
Aleksej Kišjuhas
Prošle nedelje izostalo je usvajanje skandalozno bizarne, jednako kao i bizarno skandalozne odluke o tome da Autonomna Pokrajina Vojvodina dobije "dualna znamenja" ili duple simbole. To jest, još jednu zastavu i grb, pored postojeće zastave i grba.
Svetislav Basara
Ručavao sam, za jeftine pare, u menzi NIP Politika , tokom dana vario hranu otetu iz sirotinjskih usta, ujutru brisao dupe toalet papirom ukradenim iz Menježa, tako sam godinama besplatno srljao u propast, kakva je, pomislih, onda razlika između mene i novinara Politike, a ako neke i ima, onda ona ide na moju štetu. Bilo kako bilo, vreme je da nastavim put, pomislih. Ko zna koliko bih još dugo hvatao zjala u sablasno praznom restoranu na auto-putu A3 da se nije oglasilo zvono na mobilnom telefonu. Beše to Dragojević, sekretar Srpskog kulturnog društva Prosvjeta. koji se raspitivao da li sam krenuo i, ako sam krenuo, dokle sam stigao.
Borka Pavićević
Godine devedeset i devete, u avgustu mesecu, dakle posle "Milosrdnog anđela" što, kako vidimo za mnoge znači rat, bez uvida u prethodno ratovanje i bombardovanje, u Centru za kulturnu dekontaminaciju odigrana je predstava "O Nemačkoj", u adaptaciji i režiji Ane Miljanić. U filozofsku raspravu Hermana Broha inkorporirani su delovi Brehtovog komada "Čovek koji kaže da i čovek koji kaže ne", kao i tekstovi Hane Arent o posleratnoj poseti razrušenom Berlinu, u kome su joj ljudi pokazivali fotografije svoje nesreće i bede, međutim, kada bi shvatili da je Jevrejka, nisu je dalje pitali šta je bilo s njom i njenom porodicom. Razgovor bi zastao. Ili, da kažemo ovako - kako bi tekao razgovor između čoveka iz četvorogodišnje opsade Sarajeva, ili iz Vukovara, ili sa Kosova, sa građaninom Beograda posle bombardovanja, ali i danas.
Zlatko Paković
Pošto je i nemački uticajni nedeljnik "Špigel", posvetivši temi i naslovnu stranu, objavio iznos od 162 milijarde evra koji je današnja Nemačka dužna današnjoj Grčkoj po osnovi ratne štete i prinudnog kredita tokom okupacije za Drugog svetskog rata, od čega je, početkom šezdesetih godina, vratila tek simboličnu sumu od 115 miliona tadašnji nemačkih maraka (dakako, pod političkim pritiskom, kao što je reparacije uvek i plaćala - sa zakašnjenjem i pritiskom), više nema nikakve dileme da, s jedne strane te medalje, međudržavni dugovi ne zastarevaju te da se uvek mogu tačno izračunati, a sa druge, da su države kontinuirane tvorevine bez obzira na različite prirode režima koje se u njima smenjuju kroz vreme i bez obzira na svoje izmenljive granice i sastave stanovništva, tako da, na primer, jedna danas demokratska država mora da plaća finansijske, ali i moralne, cehove prethodnih svoji nedemokratskih vlada.
Nataša B. Odalović
U pravu su svi koji kažu da ne samo što nemamo opoziciju, mi u Srbiji, u javnom prostoru nemamo drugu stranu. Znam da je ova tvrdnja najveća jeres, jer se zapravo, spin-primarijusi iz petnih žila trude da nam dokažu, na svakoj temi, pa i na onim najbolnijima, kako postoje nekolike škole mišljenja. Ja, pak, ostajem privržena mišljenju običnog sveta, a lako se poznaju obični komentatori od takozvanih "botova". Običan čovek kad komentariše na primer tekst Ljilje Smajlović "Hejteri" u Politici, niti kudi, niti hvali autorku, njen tekst ga se gotovo i ne tiče (za razliku od botova za ili protiv). Običan čovek piše: "Nema ni hejtera. ni antihejtera, ni Vukašina Obradovića Nunsa, ni Betine namerne ili slučajne greške, nema ništa od te svađe - postoji samo jedna strana". Citirala po sećanju.
Svetislav Basara
Diplomatsko-konzularne službe Republike Srbije, pomislih potom, neuporedivo su veća opasnost za moju - svačiju, uostalom - bezbednost nego sve hrvatske antiterorističke postrojbe i tajne službe.
Natalija Dević
Šesnaestogodišnjica od najgoreg presedana u modernoj istoriji državnosti i međunarodnog prava, bombardovanje suverene Srbije 24. marta 1999. godine, obeležena je na naslovnim stranama srpske štampe ovako: starleta Maca Diskrecija, na slici gola do pola, izjavljuje kako se drogirala zbog nečega već. Predsednička rakija Tomovača postala je internacionalni, a biće i of-šor brend. Mira Marković može da se vrati, ne preti joj robija. Komunalci davili putnika sa linije 48 jer je bio bez karte. I dok su starlete u lezbo akciji bile vest toga dana, naciji su barem delimično obraz osvetlali naš Danas, Naše novine i Večernje Novosti.
Dragoljub Petrović
Srbija je retka država na zemaljskoj kugli gde nastavnici češće beže sa časova nego đaci. Za razliku od kragujevačkog profesora koji je pred streljačkim vodom rekao: "Pucajte, ja i dalje držim čas", savremeni prosvetni radnici, heroji modernog doba, stoje ispred zgrade Vlade Srbije i prkosno uzvikuju: "Pucajte, ja i dalje ne držim čas".
Svetislav Basara
Situacija se razrešila neočekivanim obrtom, tako što mi je kelner, nakon što sam ga pitao gde mogu promeniti evra u kune, rekao neka ja samo sednem i popijem kafu, drugi put ću platiti, čovek je očigledno video u kakvom sam sosu.