Aleksej Kišjuhas
Mekdonalds u Banjaluci je pre par nedelja ugasio svoje žute lukove, spakovao burgere, krompiriće, kečape i krastavčiće, pokupio pinkle i otišao nazad u američki san. Tačnije, tamo gde je zarada moguća. Međutim, vest da je zatvoren ovaj kultni i kontroverzni, a usput i prvi i jedini američki restoran brze hrane u Republici Srpskoj (uzgred, isto se dogodilo i u Tuzli prošle godine), dočekana je sa orgazmičkim oduševljenjem.
Borka Pavićević
Od kako je raskopana Autokomanda, a biće da je to već treći mesec, treći mesec kako se popravljaju tramvajske šine, od "Pinka" kako građani već odavno nazivaju autobusku i trolejbusku stanicu "Bolnica Dragiša Mišović", kako zvanično kaže glas u prevoznom sredstvu kada vas poziva da "očitate svoju kartu", "do grada", ili do Slavije vozi samo autobus 42, okolo i naokolo. Kako se onda narod okupi na stanici u većim količinama, čekajući i raspitujući se, uvek ima iznenađenih (gde su drugi autobusi), pruža se prilika za javne razgovore, ili za javnost, i razne teme se ispostavljaju između čekača, ima se šta čuti, mada ne verujem da bi to bilo uputno za vlast jer toga nema u medijima. Svih tih tema i mišljenja građana.
Nataša B. Odalović
"MUP apeluje: 'Građani, ne bacajte bombe u kontejnere.'"
"Snajperista teroriše Novi Sad: 'Žena mi je gledala TV, a metak joj je prošao pored glave.'" "Snajperista rešeta gde stigne, meštani u strahu." "Krvavi obračun u pabu." "Krvava nesreća: Dečaka udario..." "Krvavi pir monstruma..." "Vozač GSP brutalno pretučen palicom..." "Ubijen taksista i sveštenik koji je prišao da pomogne..."
Zlatko Paković
Evo nastavka! Kako je i rečeno, prijatelji, dobri poznanici i pozorišni moji saradnici okupili su se u zrenjaninskom Zelenom zvonu, u petak trinaestog, da, dan posle dvanaestogodišnjice ubistva premijera Đinđića, održe javni pomen, ali apel, na koji sam ih s ovog mesta opomenuo, niti su potpisali, niti su pomenuli. Koji apel?
Svetislav Basara
Hrvatska je bar smogla snage da nacrta svoje granice i pomirila se sa permanentnošću bosanskog prisustva u svom uterusu, strpljivo kruži Hrvatska oko Bosne, kao mačka oko miša, na sve načine okoliši i zaobilazi, za razliku od Srbije čije su granice postavljene daleko izvan granica njenih mogućnosti i još dalje izvan granica razuma, a postojeće liče na razvaljeni seoski plot, ili na nešto još gore. Srbija zapravo liči na stvorenje bez kože, izloženo infekcijama bacila najsmrtonosnijih društvenih bolesti, odavno iskorenjenih u ostatku sveta, sa izuzetkom nekolicine državica na Rogu Afrike, Da bi svoje ad interim granice, po nahođenju načisto pomahnitalog istoričara Pekmeščića, proširila do krajnjih granica njegovog ludila, Srbija je postojeće granice prepustila stihijama i slučaju, u Srbiju nekontrolisano ulazi i iz Srbije nekontrolisano izlazi ko god hoće i kad hoće, privid kontrole na graničnom prelazu Batrovci-Bajakovo nikoga, ne bi trebalo da zavara, osim Hrvata zbog kojih je i napravljen.
Svetislav Basara
O kakvom suverenitetu, zapitah se, sanja Republika Hrvatska sa Republikom Bosnom zabijenom do balčaka u samo srce, da ne upotrebim težu reč, njene državnosti? Da li je, pomislih potom, iko u Hrvatskoj, a i drugde na prostoru bivše Jugoslaviji, ikada video mapu Sjedinjenih Američkih Država ili Ruske Federacije i izvukao pouku iz zastrašujuće kompaktnosti američkih i ruskih teritorija? Da li bi SAD i Rusija bile moćne države, kakve jesu, u slučaju da se neka Bosna približi na puškomet Moskvi i Vašingtonu, veliko je to pitanje?
Duško Bogdanović
Ljubiteljima televizije, posebno onim zagledanim u budućnost tog medija, vrlo preporučujem američki film "Noćne hronike" reditelja i scenariste Dena Gilroja.
Reč je surovoj, doslovno krvavoj viziji globalne televizijske sutrašnjice koja, zapravo - negde više, negde manje - već jeste realnost. Vreme sadašnje. Vreme u kojem se medijsko pravilo svih pravila, aksiom u stvari, svodi na teror gledanosti, čitanosti i slušanosti. Ultimativno! U neprestanoj borbi za ostvarenje tog "svetog" cilja, nema zabrana, nema prepreka, nema onoga što se ne može i ne sme objaviti. Mahnito se iščekuju rezultati rejtinga medija i sem toga ništa, ali baš ništa, nije važnije.
Dragoljub Petrović
Stanovi u "Beogradu na vodi" prodaju se pod sloganom: "Nekretnine u koje verujemo". Za razliku od "budućnosti u koju verujemo", čija je maketa u fazi izrade, za nekretnine u koje verujemo postoji maketa, doduše - bez pristupnih saobraćajnica.
Natalija Dević
Upala sam u štrajk prosvetnih radnika u utorak. Pažnju mi je privukao čovek obučen kao strašilo. "Ja sam zamorče lošeg prosvetnog sistema", pisalo mu je na kartonu okačenom oko vrata. Krenula sam da hodam pored njega. Da, svi smo mi danas u Srbiji zamorčići lošeg sistema. I svi koji još osvićemo u Srbiji pomalo smo strašila.
Slobodan Simić
To je bio običan papagaj, kao i svaki drugi. Kupili smo ga pre mnogo godina, dali mu ime "Kića", i smatrali ga članom porodice. Nismo ni slutili da se u njemu krije takav talenat.
Borivoj Erdeljan
Matematički pobednik izbora u Izraelu će brzo biti poznat - samo par sati pošto se zatvore birališta - ali ne i ko će vladati. Od nastanka (moderne) jevrejske države, nijedan osvajač najvećeg broja glasova, pa ni Ben Gurion, nije imao "svoju" vladu. Predviđanja su da ni u ovom brojanju "niko neće dobiti više od 25 procenata", pa sledi politička trgovina da se zauzme šezdeset jedno (od sto dvadeset) mesto u Knesetu.
Safeta Biševac
Da li, četiri dana nakon pada helikoptera i pogibije sedam ljudi, znamo zašto se tragedija desila? Ima li krivih i odgovornih ili je reč o spletu nesrećnih okolnosti? Odgovori na oba pitanja su odrečni, ali možda nam bude jasnije nakon izveštaja komisija. U vreme pisanja ovog teksta, prvi izveštaj još nije saopšten, ali se nadam da neće biti kao u slučaju "Topčider". Nesreća je ujedinila Srbiju, koja je, tužna i žalosna, sluđena raznim kontradiktornim informacijama i glasinama. Oglasio se i premijer Aleksandar Vučić, koji vidi "hajku" protiv ministara Gašića i Lončara. "Ja preuzimam odgovornost. Da su me pitali, a nisu, ja bih rekao - spasite dete. Gašića i Lončara ne dam."
Miloš Mitrović
Imamo mnogo od Češke da naučimo, rekao je premijer Vučić prošle nedelje na poslovnom forumu Srbije i Češke. To sa učenjem mu je, očigledno, postala omiljena fraza. Fraze su za političare i vladaoce, normalna stvar. Neku poruke javnosti treba slati, a ne možete stalno da izmišljate "toplu vodu".
Tadić je, rekli bi zlobnici, voleo da se izvinjava, ali to nisu bile poruke za domaću javnost. Ako je strancima namenjivao reči koje idu u prilog "regionalnom miru i stabilnosti", biračima je, jednostavno, uporno predstavljao sliku o svojoj odgovornoj sveprisutnosti. Kao Vučić, ali uglavnom bez srdžbe.
Svetislav Basara
Zašto se uznemiravam zbog toga, zapitah se, zašto se uzrujavam zbog raspada Jugoslavije, neminovnog, blagotvornog, uostalom, nije li De Mestr negde rekao da se raspadanju palog sveta treba radovati, a Jugoslavija je bila baš sklona raspadanju, a onda se - donekle osokoljen De Mestrom - zapitah u čemu bi mi inače prošao put, ako ne u razmišljanjima o raspadu Jugoslavije i u pokušajima pronicanja u smisao besmislenih, u izvesnom smislu i paranormalnih fenomena, poput fenomena da su se uprkos smanjenju teritorija, rastojanja između bivših jugoslovenskih kasaba drastično povećala. Sve je to stvar percepcije, pomislih, nezgodna je okolnost što je zajedno sa Jugoslavijom propala i percepcija, u stvari najpre je propala percepcija, tek potom Jugoslavija.
Svetislav Basara
Zašto se uznemiravam zbog toga, zapitah se, zašto se uzrujavam zbog raspada Jugoslavije, neminovnog, blagotvornog, uostalom, nije li De Mestr negde rekao da se raspadanju palog sveta treba radovati, a Jugoslavija je bila baš sklona raspadanju, a onda se - donekle osokoljen De Mestrom - zapitah u čemu bi mi inače prošao put, ako ne u razmišljanjima o raspadu Jugoslavije i u pokušajima pronicanja u smisao besmislenih, u izvesnom smislu i paranormalnih fenomena, poput fenomena da su se uprkos smanjenju teritorija, rastojanja između bivših jugoslovenskih kasaba drastično povećala. Sve je to stvar percepcije, pomislih, nezgodna je okolnost što je zajedno sa Jugoslavijom propala i percepcija, u stvari najpre je propala percepcija, tek potom Jugoslavija.