Svetislav Basara
Puče tikva, dražajši čteci! Onolika “zajednička istorija”, obostrana pravoslavnost i frapantna “sličnost jezika” – sve to pade u vodu. Samo nekoliko meseci posle bratske parade na Ušću i grandioznog čaprazdivana upriličenog Vladimiru Vladimiroviču , u Kremlju su okrenuli ćurak naopako i iz svih raspoloživh oruđa – za sada medijskih – pripucali po Overlordu. V čjom bilo djelo? Moskva se – bar za sopstvenu i srpsku javnost – žestoko uzibretila zbog toga što je Vučić zbog već nečeg angažovao Tonija Blera, a šta je pravi razlog, to ćemo blagovremeno saznati.
Borivoj Erdeljan
Nepredvidivoj slagalici Bliskog istoka dodaje se još jedna kockica, zaostala iz prošlosti, ali dovoljno vredna za obnovljenu upotrebu. “Zemlje koje ne brine o svojim istorijskim simbolima ne mogu da grade budućnost“, objasnio je premijer Turske Ahmet Davutoglu višečasovni prelazak granice konvoja specijalne jedinice vojske u Siriju da zemne ostatke i grob seldžučkog šaha Sulejmana bin Kaja Alpa, koji je 1236 - kaže legenda - pao s konja i udavio se u Eufratu “dok je tražio dom za svoj narod”, a bio je deda osnivača kasnijeg Osmanskog carstva od 1299, izbavi iz haosa Islamskog kalifata, u kome se u dvadeset prvom veku odesecaju glave živima.
Duško Bogdanović
Slaviša Lekić - preduzimljivi urednik, komentator "depiliranog" jezika i, možebiti, jedan od najkvalitenijih novinskih reportera - srpskom žurnalizmu na čast - poslednjih se nekoliko godina intenzivno bavi televizijom. Dakako, u "frilens" statusu.
Cvijetin Milivojević
Živimo li bolje otkako je Njegova ekselencija zaseo na tron srpskih vladara? Dapače, što nas jače bombarduju s tim da će nam, za dve, tri, pet, (...upiši sam...), "samo što nije", godina, biti bolje - to nam je sve gore. Gdje je Kosovo i Metohija? Svakim danom, u svakom pogledu, sve dalje od Srbije. Eno ga po svetskim forumima, bez Borkove "fusnote", eno ga u MOK-u, u međunarodnoj rukometnoj, u plivačkoj, uskoro i košarkaškoj organizaciji, nogometna momčad Republike Kosovo igra međudržavne utakmice...
Svetislav Basara
Danas ćemo da ćeramo komendiju i da udaramo brigu na veselje. Vidite valjda da od ozbiljnosti vajde nema. Naročito kad je ta ozbiljnost lažna i odglumljena. To je u neku ruku i tema naše današnje kolumne. Svakako ste po novinčinama nailazili na lamente o starim, dobrim, patrijarhalnim vremenima, kada su se poštovali stariji i kada se "znao svaki red". Takođe ste, pretpostavljam, upoznati i sa delima ča-Janka Veselinovića, Milorada T. Šapčanina i drugih velikana srpske patrijarhalnosti, a da i ne pominjem napise tipa "Beograd nekad i sad", prepune idiličnih slika "iz društvenog i porodičnog života u Srbiji XIX veka." I pročaja.
Boris Jašović
Čak bi se i slepi analitičar oboleo od demencije zapitao da li su predsednik Bošnjačkog nacionalnog veća i bivši ministar bez portfelja jedna te ista osoba - mada nose isto ime i prezime i liče ko jaje jajetu. Kako to, zapitaće se ovdašnji poštovalac lika i dela Foksa Moldera. Tako lepo - delovanje građanina Sulejmana koji orbitira izvan ministarske fotelje i delovanje državnog funkcionera Ugljanina koji sedi u ministarskom sicu - dve su dijametralno suprotne stvari.
Svetislav Basara
Kao što je poznato, u metežima, naročito geopolitičkim, mnogi ambiciozni svati, ali i drčne frajle, vidi svoju šansu, pa je sledstveno neku svoju šansu ugledao i poslovični Sulejman Ugljanin, koji je na nekom sandžačkom skupu blagoizvoleo izjaviti da je Srbija „šovinistička tvorevina“, da to tako više ne ide i da će on, Suljo, „malo pozvati NATO“ da zavede red, šta li? Na stranu to što je NATO - pomalo politički nekorektno rečeno - skeptičan prema imenima kao što je Sulejman, hajde da mi vidimo, može li se to nekako izgladiti mirnim putem. Može, jašta! I to vrlo lako. Sulji samo treba dati, kako se to kaže, portfelj „na vladi“ Srbije i Srbija će u Sulejmanovim očima momentalno postati uzorna demokratska država.
Miloš Mitrović
Milorad Pupovac izjavio je za ljubljansko Delo da je SFRJ bila bolja od većine država koje su nastale na njenim razvalinama. Nije precizirao koja bi postjugoslovenska država, možda, mogla da se pohvali da je uspela da u ekonomskom i socijalnom smislu dostigne drugu Jugoslaviju (apsurdno bi bilo porediti ih prema spoljnopolitičkoj ulozi ili vojnoj snazi).
Dragan Vujadinović
Naslov je parafraza onih nezaboravnih stihova pesme Safeta Isovića „Mujo kuje konja po mjesecu; Mujo kuje, a majka ga kune“. Poput Safeta nekada, tako je proteklih nekoliko meseci naš premijer (naziv u naslovu je „od milja“, zbog Safeta i rime) pevao o budućem livenju i kovanju železa u Smederevu. Samo da Esmark konkuriše. Samo da bude jedini. Samo da ispregovaramo. Pa da potpišemo. Ni dve visoke peći neće biti dovoljne. Na dobrobit Smedereva, regiona i države. Ako se lepo izrazgovaramo i dogovorimo, premijer obeća egzaltiranom narodu veliku „čast“ a sebi lično radovanje. Sa sve trubačima, jer nije mala stvar kad naša mezimica Železara konačno nađe (drugog) „mladoženju“.
Vladimir Jokić
LJUBINKO
ala Gospojina. Na poslu od sabajle. Fruštukovo tek u deset, pratio mi Raka praseću glavu, ostala od preslave. Posle me uvatio dremež al džabe - ima da se rmba. Kad sam umoran došo kući odma večero. Onda smo čekali da se smrkne pa da polegamo.
Aleksej Kišjuhas
Seća li se iko Maksa Vebera još? Tog proklamovanog idejnog uzora i superheroja (n)ove vlasti, kao i velikana i osnivača sociologije? Dakle, uglednog, genijalnog, sumanuto marljivog, ali i problematičnog nemačkog profesora i političara koji je u 33. godini života doživeo totalni nervni slom od kojeg se zatim (sa spornim uspehom) po mentalnim bolnicama oporavljao narednih sedam godina? Uz to i dobrovoljca i rezervnog oficira u Prvom svetskom ratu, nemačkog delegata na posleratnoj Mirovnoj konferenciji u Parizu, kao i osobe frojdovski kontroverznih odnosa sa majkom i ocem?
Božidar Mandić
Onaj koji bude rešio šta je starije - jaje ili kokoška, znaće i otkud strah u vremenu kada slobode ima više nego ikad. Ne mislim da je to samo posledica raznoraznih presija, ne mislim ni da je privatno vlasništvo oduzelo hrabrost čoveku, mislim da je u pitanju veštačko stanje ljudske duše koja nije više sposobna da primećuje. Čovek je pomešao sličice u mozaiku. On vidi više golo, nego obučeno, ali teži pornografiji koja je kontaminirala njegovo poreklo. Laž se pretvorila u šarenilo, vatromet nije više termin ratnih operacija, već splet zabava u kojoj je odnos sa metafizikom zaboravljen. Prakticizam oduzima čoveku sposobnost da razlučuje. Misao je blokirana. U čoveka je ušao zort. On beži od istine i zbog toga je u njega ušao strah. Ali, veli Ernest Bloh, istinu treba negovati.
Svetislav Basara
Da je Danilo Kiš poživeo, kao što nažalost nije, sutra bi napunio osamdeset godina, što u naše vreme uopšte nije neka nedostižna starost, a meni se, opet, čini kao da je umro pre najmanje sto godina. Pokušaćemo danas da istražimo zašto je to tako.
Zoran Panović
Na šta vam je ličila konferencija za medije u Vladi Srbije povodom propasti pregovora sa američkim "Esmarkom" za kupovinu smederevske železare? Svi - premijer, ministri, ljudi iz železare, menadžment, sindikalci, privatizacioni eksperti i Smederevci, izgledali su kao da je sat-dva pre toga, po njihovom naređenju, sa heliodroma u kompleksu BIA Slobodan Milošević isporučen Hagu preko Tuzle. Izgledali su kao da su oni tu odluku doneli baš na Vidovdan, iako je tek prošlo Sretenje. I da sad tu tešku odluku obrazlažu.
Svetislav Basara
Ako od govneta napravite, da prostite, pitu, to će za govno biti veliki napredak, ali i muka duhu za majstora i konzumente. Može to biti estetski primamljiva i naoko hranljiva pita, ali to se - obrni, okreni - ne može jesti. U jednom momentu istorijskog razvoja ljudskog društva i kulture nekim je čovekoljubivim svatima palo na pamet da bi bilo baš šik da se od, nazovimo ih, govnavih strana ljudskog života napravi lepa pita, pa su prionuli na posao, a rezultat je ispao isti kao i sa klasičnom pitom. Za razliku, međutim, od govno-pite u klasičnom smislu te reči, čovekoljubive pite se u slast jedu. I još se pita: Ima li još?