Svetislav Basara
Ono, dame i gospodo, što je za Oznu bio Oskar Davičo, to je za bivšu JNA - a sadašnju VS - Miroslav Lazanski, pesnik revolucije, vojnik vazduhoplovac, čelično krilo naše armije. S tom razlikom što je Davičo bio dobar pesnik i vrlo duhovit čovek. Ima tu još razlika.
Pavle Simjanović
Priča o Blečli Parku, britanskom centru za dešifrovanje nemačkih poruka tokom Drugog svetskog rata jedna je od onih koje kod svakog ljubitelja istorije izazivaju prolazak prijatnih žmaraca kroz kičmu. Imu tu svega, nauke, bizarnih ljudi, tajnovitosti, osećaja minornosti sopstvene egzistencije unutar ogromnih događaja...
Borivoj Erdeljan
Politički vidovnjaci se nadmeću da „pročitaju Aleksisa Ciprasa“, koliko će njegova vlada i Siriza zaista pospremiti grčku zapuštenu kuću i poremetiti Evropu, pošto predizborni zaveti brzo dospevaju na proveru - koliko su ostvarivi ili su himerična maštarija.
Cvijetin Milivojević
„Gospodin državni kancelar je odlučnim glasom, vrlo glasno, ali sa vedrim simpatičnim naglaskom, počeo da govori našim novinarima da je zbliženje Nemačke sa našom zemljom bilo stalno nastojanje njegove vlade, te naročito podvukao potrebu što srdačnijih privrednih veza između naših dveju zemalja...“ - izveštavala je, režimu oduvek podatna „Politika“, od 18. januara 1938. Vremešne novinske dame, dohvatio sam se onog trenutka kad se današnji srpski kancelar svojski nalupao kako bi se uvek držao brudera Nemaca, a ne, kao pijan plota, lenje i rasipničke braće Grka.
Svetislav Basara
Malo treba Srbinu da se obraduje, a još mu manje treba da u belosvetskim zbivanjima vidi neku svoju šansu. Uzmimo, recimo, Ciprasovu izbornu pobedu.
Boris Jašović
Evropa Ciprasu više zamera to što ne nosi kravatu negoli što uručuje „korpu“ MMF-u. Tako vam je to kad imate jasnu ideološku poziciju i kad se ne libite da pokažete očnjake jačem od sebe. Odmah krenu da vas cene. Gotovo kao Golijat Davida nakon hica iz praćke.
Svetislav Basara
I Overlord pre neki dan zakuka kako u Srbiji ima mnogo „onih koji kukaju, a ništa ne rade“. Meni se čini da takvih ima i previše, a da ni Overlordov SNS u takvima uopšte ne oskudeva. Dapače! Evo, recimo, tu skoro se Overlord nešto pokarabasio sa nekima tamo, a cvet njegovog članstva odmah predložio - miting podrške. Zašto u kolumni o kukumavčenju pominjem mitinge podrške. Zato, čestnejši čteci, što su mitinzi podrške - a to ćemo, nadam se, i naučno dokazati - tipična manifestacija kukavne politike samosažaljenja i naricanja.
Miloš Mitrović
Iz Skandinavije i zapadnog sveta sve češće nam stižu vesti kako se roditelji odlučuju da svojoj sitnoj deci prepuste da odluče kog su pola. Zašto da im nameću muškost ili ženskost, kada se deci, može biti, to neće svideti. Neka budu šta hoće - muškarci, žene, i jedno i drugo, nešto između ili rodno neutralni. Ili pingvini sa Madagaskara. Da li je to najava raja na Zemlji?
Duško Bogdanović
Prosečni gledaoci televizijskih političkih pričaonica - oni ne odveć edukovani i za tu rabotu zainteresovani, a naročito, oni neretki među nama, koji se još drže aksioma „bilo na televiziji“ - veruju na osnovu onoga što ih sa ekrana zapljuskuje, kako u Srbiji cveta beskrajna ljubav i poštovanje između i vlasti i naroda. Nema toj ljubavi prepreka, ona će - pitanje je samo časa - iznedriti sreću i blagostanje strpljivom nam naraštaju. I sve, baš u inat dušmanima, koji vrebaju sa svih strana... Jer tako, da ponovim - iz dana u dan, iz emisije u emisije - „bude na televiziji“.
Dragan Vujadinović
Ostajemo u našim pustim selima. U koja smo došli pretprošlog ponedeljka ("Selo moje, stigoh do Pariza"), dok smo prošli broj euforično posvetili "odi radosti" zbog najave "našeg" zakona o poreklu imovine političara od strane premijera.
Ivan Džidić
Kad je ono naprasno spontano krenulo takozvano višestranačje, kad su oni, čast izuzecima, „ide član“, oni što im je umjesto oadgovarajuće maramice iz malog džepa na sakou virila članska karta SKJ, pa su i sebe i druge pokušavali ubijediti da su komunisti, debelo pravovjerni, i kad su te zapravo komunjare razbacale i oči i uši i naročito nos na procjene mogućnosti za novo uhljebljenje i smiještanje guzica u ko prvi ugrabi koju fotelju ili makar reksicu, još je djelovalo i smiješno. K’o jeftini stosevi u filmovima, ili drugim predstavama C kategorije.
Zoran Panović
Sećam se reči jedne gospođe iz autobusa 83. Nije to toliko davno bilo. Čudila se, dok je bus prolazio tuda, zašto konačno grad Beograd ne sredi Staro sajmište i tu, recimo, napravi neki dobar tržni centar, ili bar nešto da se deca igraju. Reči su bile utoliko odvratnije i tranziciono arogantnije jer su očigledno dolazile i iz neznanja. Uvek treba podsetiti na sliku Starog (tada novog) sajmišta, na kojoj se i predsednik vlade Milan Stojadinović na štandu Filipsa divio čudu tehnike – televiziji (eksperimentalnom emitovanju), da bi se za samo koju godinu od te vere u progres sve survalo u varvarstvo. I ko kaže da neće ponovo? Pa makar samo i internet postao Skajnet (Terminator u više nastavaka).
Aleksej Kišjuhas
Zamislimo da je 2020. godina. Nakon surovih godina provedenih u merama štednje, fiskalnoj konsolidaciji, stezanjima kaiša i sličnim eufemizmima za proliferaciju bede, svaka četvrta osoba u Srbiji je nezaposlena. Kada je reč o mladima od 18 do 24 godine, stopa nezaposlenosti je 54 odsto. Indeks siromaštva je porastao za 24 poena. Plate u već skresanom javnom sektoru su smanjene za 50 procenata. Smanjena je i minimalna zarada, kao i doprinosi za nezaposlene. Ukinuta je većina socijalnih davanja, kao i stečenih prava u vezi sa radom. Javni dug je na početku krize bio na 120 odsto BDP-a, a nakon mera štednje je na 175 odsto. Višedecenijska vladavina istih političkih figura stvorila je sistem neefikasne i korumpirane države u kojoj zapravo dominiraju klijentelizam, političke dinastije i partijski aparatčici sa svojim koferima i praznim obećanjima.
Borka Pavićević
Zoran Živković, poslanik, govori u Skupštini, najvažnijoj instituciji, u Parlamentu, o "propuštanju kroz šibe", ili "kroz blato" Zaštitnika građana zato što se usudio da preispituje funkcionisanje javnih i tajnih vojnih službi. (Sećam se kako je svojevremeno posle ubistva premijera Đinđića tadašnji ministar policije Dušan Mihajlović izjavio da se on bavio žandarmerijom i ovom vidljivom policijom, ali kako je stao pred vratima policijskih i vojnih tajnih službi.)
Božidar Mandić
Kad sam došao u prirodu da živim, namerno nisam želeo nikakav komfor, već tvrdi enterijer. Prve dve godine deca, žena i ja smo spavali na patosu. Nismo imali stakla na prozorima, pa smo stavili kartone da bismo se privremeno zaštitili. Prvo što je bilo kad bismo ustali, bilo je da deci skinemo navejani sneg preko glave. Divljina nam je davala znak da ostanemo jer je prepuna aktivne vitalnosti. Kroz dve godine napravili smo krevet od drveta i jednu stolicu. Ko god bi došao u goste mi bismo ga stimulisali da nešto primeti, ali niko ništa nije primećivao. Onda bismo mi reagovali sa oduševljenjem: Pogledajte stolicu i krevete od grabovih oblica! Tvrda stvarnost morala se ostvariti na tvrdim predmetima. Kada sediš na drvenoj stolici od dasaka, nemoguće je biti nebudan. Ona te tera da se na njoj ne zadržavaš dugo jer želi da tvoj duh protiče. Ne baš ugodni nameštaj davao je živahnost našoj realnosti, ali i snu. Tako sam lagano postajao monah običnog i jednostavnog života.