Svetislav Basara
Dođe i subota, dan za kulturno uzdizanje. Pa kad je već tako, hajde da se okanemo belosvetske kalakurnice i da se - u granicama naših moći - posvetimo kontemplativnosti. Možda ste se nekad zapitali zašto su drevni monasi odlazili iz gradova i nastanjivali se u pustinjama. Da bi izbegli iskušenja? Pogrešan odgovor! Iskušenjima se ne može pobeći.
Zoran Panović
Hajde da se za trenutak vratimo u avgust ove godine: Predsednik DS Bojan Pajtić prihvatio se tada jednog oprobanog Vučićevog metoda - autorskog teksta. Za "Politiku" on (ili neko njegov za njega) napisao je "Deset teza o Srbiji".
Aleksej Kišjuhas
Ko je najveći krvnik i ubica u ljudskoj istoriji? Aleksandar Makedonski? Julije Cezar? Atila Hunski? Džingis Kan? Napoleon? Hitler? Staljin? Mao? Niko od njih. Najveći ubica istovremeno je i najmanji, a i zovemo ga: mikroorganizam.
Ivan Džidić
Devetnaesti je prosinac (decembar, koledar). Nakon „svekineske“ saobraćajne gužve, miran, ili mirniji dan. Kako kažu, danas svi slave. Zapravo jedna polovina pučanstva slavi, a druga ide na slavlje. U toku je dijelom potpuni dijelom skraceni radni mrs. Sveti Nikola.
Borka Pavićević
Možda je u proteklu sredu, sredu sedamnaestoga, bila Nova godina. Ako bih je ikom dala, bio bi to Corax, ali Novu 2015. još moram da kaparišem za 1. januar, tačno u podne, kada će se otvoriti izložba "Živi, mrtvi i ostali", u CZKD-u biće to, naime, dvadesetogodišnjica ove institucije.
Božidar Mandić
Ako danas primeniš nečovečnost, potrebno je samo da je sakrijete iza egocentrizma i sve ti je dozvoljeno. Nije ti sve od koristi, ali sve ti je od opravdanosti. Jer, kad sad, kako kažu, voliš sebe uspeh ti je zagarantovan.
Vladimir Jokić
SAOPŠTENJEU vašem cenjenom listu od 13 – 14. ovog meseca, u veoma uticajnoj kolumni Svetlosti pozornice, objavljena je uvredljiva paškvila uperena protiv srpske demokratske opozicije koja je na putu ujedinjenja
Zlatko Paković
Dijalektika, danas najproskribovanija reč, koja vladajućem njuhu filozofa liberalizma miriše suviše na Marksa, svoje poslednje utočište nalazi u najboljim raspravama teologa oslobođenja. Ništa čudno. Dijalektika se takođe bavi krajnjim pitanjima ljudskog života, koja su, u civilizaciji pod vladavinom što diskretne, što ogoljene eksploatacije, iskorenjena iz obrazovanja.
Svetislav Basara
Kraj godine, vreme svođenja računa! Godina, dakle, koju (razložno strepeći od onoga šta nas čeka u sledećoj) polako ispraćamo u ropotarnicu istorije pokazala je da takozvana politička volja u Srbiji ne mora nužno da bude i politička realnost. Opštepoznato je da u Srbiji postoji konsenzus o bezalternativnosti evropskog puta, a opet, meni se (i ne samo meni) čini da Srbija nikada nije bila dalje od Evrope, a da je - samo naoko paradoksalno - Evropska unija zadovoljnija Srbijom nego mi, srpska sirotinja raja.
Dragoljub Petrović
Jedini istorijski sukob Srbije i Kine zabeležen je pre neku godinu na pijaci u Leskovcu kada su lokalni Romi u impresivnoj masovnoj tuči utepali lokalne Kineze. Onda se pojavila lokalna TV ekipa i pitala glavnog Roma šta ima da poruči povodom ovog incidenta, a on je besno izjavio: „...da im poručim da se vrate u taj njihov Japan odakle su došli!“
Natalija Dević
Jednom je učitelj u srednjoj školi sproveo prostu ali vrlo moćnu vežbu, kaže priča. Svaki učenik je dobio parče papira i zamoljen je da ga zgužva. Kanta je pomerena na sredinu učionice, odmah ispod table. Pravila igre bila su jednostavna. Svaki od učenika predstavljao je nekog iz svetske populacije. Sve što je trebalo da urade jeste da ubace lopticu papira u kantu. "To znači da ste uspeli u životu", dao je instrukcije učitelj. "Nema ustajanja i nema pomeranja."
Safeta Biševac
„Nema ulaska u Evropu bez identiteta, nema smisla ni postojanje bez identiteta“, besedio je bivši predsednik Srbije Boris Tadić 2009. u Valjevu, na manifestaciji „Zlatni opanak“.
Borivoj Erdeljan
Turska književnica Elif Šafak je nedavno rekla: „Država ima svu moć u zemlji nešto što građani uopšte nemaju. Kao nacija smo navikli da nas šamaraju svi po nečemu stariji, čije mesto se smatra da je važnije – u porodici, u školi, u vojsci, na ulici, u samoposluzi… Šamari na sve strane.”
Svetislav Basara
Znamo, čestnejši publikume, da svaka držeći-baba sniva ono što joj milo biva, pa, ko velim, nije zgoreg da se podsetimo šta su babe snivale davne 1969. Te godine je, naime, ondašnja Borba (inače organ SSRN) jedan svoj cenjeni broj posvetila temi - Jugoslavija 2000, a moja omiljena žutara, Blic, sažetak temata izvadila je iz naftalina i podsatrla ga novostasalim generacijama.
Boris Jašović
Ukoliko imate nesiguran posao na određeno vreme, ili onaj drugi na neodređeno - kobajagi sigurniji, ukoliko katkada zatrajete prekovremeno, a niste plaćeni za takvu vrstu „dobrovoljnog“ rintanja, ukoliko ste inače nedovoljno plaćeni za posao koji odgovorno obavljate, ili vam se diploma fakulteta (koju ste krvavo zaradili godinama guleći klupe ozbiljnih akademskih ustanova) uzima kao otežavajuća okolnost, ukoliko ste, dakle, kao zaposleni prinuđeni da trpite kojekakve skorojevićke gluposti tranzicionih biznismena jer „ima ko može da radi vaš posao, ako vam se isti ne dopada“, i ukoliko vaše lično dostojanstvo služi poslodavcu kao otirač za cipele, a vaš radni angažman kao predmet pacerskog ocenjivanja, ili ukoliko iz straha od gubitka radnog mesta pristanete na mobing ili kojekakve druge oblike zlostavljanja na radu - vi zasigurno spadate u kategoriju prekarizovanog radnika. (Prekaritet, francuski - precarite: nesigurnost, neizvesnost, nestalnost...)