Svetislav Basara
Preksinoć, u svetu neđelju, u terminu ukinutog „Utiska nedelje“, pogledah jedan vrlo zanimljiv film. Reč je o filmu „Il Divo“ reditelja Paola Sorentina, autora kod nas mnogo poznatijeg ostvarenja „Velika lepota“, mada držim da bi za ovdašnji cenjeni publikum „Il Divo“ bio dušekorisniji, ako ni zbog čega drugog, a ono zato što mu je tema političko i političarsko pokvarenjaštvo.
Duško Bogdanović
Pre petnaestak godina - za lepe novce naravski - neki su likovi, majstori za presipanje iz šupljeg u prazno, počeli špartanje među domaćom političkom kastom i podučavali pojedince znanja gladnih u veštini javne komunikacije i medijske etikecije. Svi moraju biti valjano pi(j)arovski edukovani - uspostavljena je tada mantra.
Svetislav Basara
Ako vam ruska politika ponekad nije jasna, ne dangubite i ne traćite vreme na čtenije palamudnjava političkih analitičara, nego se latite knjiga ruskih religioznih filozofa. Kakve sad veze - garant ćete se zapitati - imaju ruski religiozni mislioci i ruska politika?
Dragan Vujadinović
Vratili se tajkuni. Vladina strana na čelu sa „naslovnim stranama“ opet razvezla sitnu tajkunsku knjigu. Pritvoreni i osramoćeni. Duguju milijarde. Svima. Državi, bankama, dobavljačima, medijima, svima. Postoji li i druga strana? Kako su ovi isti „tajkuni“ do pre godinu dana bili biznismeni godine i decenije, nosioci privrednog razvoja, dobrotvori i donatori?
Svetislav Basara
Pregurasmo nekako još jednu nedelju, nova godina je tu nadohvat ruke, radujtesja Srbi, još malo pa će kraj rata. Kakvog sad rata? Velikog ili Prvog svetskog, kako vam drago. Kao što znamo, u godini koja je na izmaku beše pala stota godišnjica Sarajevskog atentata i početka rata i ta je godišnjica – kako to novindžije kažu – „obeležena“ širom sveta, ali nigde, rekao bih, tako pompezno, tako trogatelno, tako svečano, tako radosno kao u Srbiji, zemlji „pobednici“ koja je u toj „pobedi“ izgubila pedeset i osam posto muške populacije i koja se od tog gubitka ni do dana današnjeg nije oporavila.
Vladimir Jokić
Sve delija do delije,da je kolo šarenije.(Ruđero Leonkavalo: Bećarac)
Borka Pavićević
Znam da neću ispričati ništa novo i znam da će dobronamerni čitaoci reći "šta se čudiš", ili "zar na to nisi navikla", a znam i da smo svi navikli na sve, ali ipak ne znam zašto bi čovek koji čita novine ("šarene") u parkiranom džipu na najnelogičnijem i najprotivzakonitijem mestu ugrožavajući svima kretanje, morao uvek da pobedi i to zato što je dovoljno bezočan i bahat da čini ono što drugi ne čine, ili što im nije dozvoljeno da čine. I zašto ugroženi (u ovom slučaju, samo od strane parkiranog džipa) nisu spremni da se tome suprotstave.
Aleksej Kišjuhas
U nedostatku pametnijeg posla, dežurni moralisti su proteklih nedelja zaposeli javni prostor sa posebno vatrenom strašću. Jedan ugledni list je naširoko i posve kritički svedočio o tome da zbog "produženog školovanja" i "hedonističkog obrasca življenja" u Beogradu "polovina tridesetogodišnjakinja nema dete", a jednom drugom se, preko kolumnističke tastature Mirjane Bobić Mojsilović, priprosto antimodernistički javilo da srbijanska omladina vodi "besprizoran život". Dodajmo svemu tome i militantno zagovaranje telesnog kažnjavanja dece od strane Zorana Milivojevića i njegovog psiho-kulta, a koje je takođe pojačano u proteklim nedeljama. U kratkom roku nam se dogodila aktivna promocija jeftinog konzervativizma koji se prodaje kao analitika i (pseudo)nauka, a iz kojeg nepopravljivo izbija uskogruda palanka. I sve to u duhu hronične srbijanske prakse: uvek se prvo popravlja ceo svet, a tek onda vodokotlić u svojoj WC-šolji.
Zoran Panović
Moj čukundeda Sreto Jordović imao je tri sina: Anđelka (moj pradeda), Damjana i Neđa. Sva četvorica su 1914. iz sela Radovci kod Požege otišla u rat. Na Solunskom frontu su poginuli Sreto, Anđelko i Damjan. Jedino se vratio Neđo. Ali teško ranjen. Od posledica ranjavanja umro je za vreme Drugog svetskog rata. I nisu mogli da ga sahrane dva dana jer su, kako se pričalo po selu, leteli tih dana avioni i bacali bombe, a narod se plašio; taman krenu ka groblju, kad eto ih avioni, a narod se razbeži.
Božidar Mandić
Proteklih dana više sam putovao zbog pozorišne predstave "Stid", pa sam nedopustivo bio odsutan iz kuće. Dobro, narasta u meni potreba za rezimiranjem sopstvene umetnosti, želim što više da igram svoje, želim da ispišem tekstove iz sebe, okačim eksponate po zidovima galerije jer ja sam u šumu i došao iz umetnosti. Sada je, eto, red da malo šumske filozofije donesem u grad. Gde god gostujemo, domaćini su ljubazni, ali se u meni pojavi nostalgija da se što pre vratim svom domu. Između čoveka ruralne i urbane sredine veliki je jaz. Kada ne bih živeo u prirodnom hramu, možda ni ja ne bih razumevao probleme koje trpi planeta i život. Zašuškani u komfor, betonska zdanja ljudi više ne saosećaju sa bistrinom potoka, stablima, planinama... Štaviše, završeni saosećaj pretvorio se u - bezosećaj!
Zlatko Paković
Došao je Škeljzen Malići u Beograd, u kojem je, pre uništenja države Jugoslavije, živeo šesnaest godina, da razgovaramo o, nedavno objavljenom, srpskom prevodu njegove autobiografske knjige "Kosovo i raspad Jugoslavije". Stigao je iz Tirane, u kojoj poslednjih godina živi i radi kao politički savetnik premijera Edija Rame.
Nataša B. Odalović
To što Aleksandar Vučić poslednjih dana „odvaljuje“ pas s maslom pojeo ne bi. Ali kada Državu vode vlast i opozicija čiji su najbliži saradnici, savetnici i kompanjoni tabloidne glavešine, onda se ničemu nije čuditi.
Svetislav Basara
Tu, pre par dana, imali smo priliku da gledamo zanimljiv performans ispred Prezidencijalnog konaka. Okružen brojnom svitom - i (manje) brojnim kamerama, Vojvoda Šešelj je pokušao da svom bivšem kumu i zameniku, džumhurbaškanu Nikoliću, uruči desetak diploma prestižnih, ali fiktivnih fakulteta, čime je - je li - hteo da džumhurbaškanu nabije na nos fiktivnost one fakultetske diplome koju Nikolić poseduje, a za koju se opravdano sumnja da je stečena muljavinom. Neki posmatrači su se nad performanskom zgražavali, neki su, pak, seirili, mi ćemo, čestnejši publikume, u pristupu ovoj materiji izabrati treći put. Analitički!
Dragoljub Petrović
Sekretarica Vladimira Vladimiroviča Putina rekla je sama sebi tog dana: „E, ima da podilkanim od ovog Nikolić Tomislava!“ Prema njenoj evidenciji, naime, neki Nikolić Tomislav zvao je tog dana 12 puta da pita da li je tu Putin i ona mu je svih 12 puta rekla da je na važnom sastanku. „Zvaćemo mi vas!“ - rekla mu je ukupno 12 puta, ali on nije odustajao.
Svetislav Basara
Džumhurbaškan Nikolić baš ne može da sedi miran. Ispekao, valjda, rakiju, pa ne zna šta će od duga vremena. Tako je pre neki dan ničim izazvan uzbunio ionako sluđenu srpsku javnost alarmantnom izjavom da Nemačka - ponovo insistirajući na priznanju Kosova - potura klipove u točkove naše evropske revolucije. Treba li reći da se na kraju govorancije ritualno zakleo da on Kosovo nikada priznati neće? Govorili smo već ovde o suštinskom besmislu takvih zakletvi koje služe isključivo zasenjivanju prostote i koje stvaraju utisak da se zatočnici hrabro suprotstavljaju neidentifikovanim silama antisrpskog mraka i haosa, dočim je stvar mnogo jednostavnija. Nijedan srpski državljanin, uključujući tu i srpske državnike, Kosovo naprosto ne može priznati jer to ne dozvoljava ustav. Ne samo onaj preambularni. Nema nijednog ustava na ovom svetu koji dozvoljava otcepljenje dela teritorije. Tačka.