Packa za žrtve moralne inertnosti 1Foto: Privatna arhiva

U cilju odmaranja uma, par dana pred izbore uzeo sam sa police slučajno nabavljeni meki povez iz 1957. godine naslova „Night Extra“ („Večernji specijal“).

Pošto ne bih baš da dajem šansu bilo kakvom đubretu, brzinski sam proverio zna li se štogod o tom Vilijemu P. Megivernu i video da je napisao literarni predložak za „Odds Against Tomorrow“ (neka bude „Loša kvota na sutra“), za ljubitelje kriminalističkog žanra obavezno mračno štivo Roberta Vajza sa Robertom Rajanom, Harijem Belafonteom i Šeli Vinters.

Krenem da opušteno čitam i, što bi rekao B-B-Bunjuel, „b-b-bup!“, radnja se dešava mesec dana pred izbore.

Packa za žrtve moralne inertnosti 2

U velikom i neimenovanom gradu na atlantskoj obali, niotkuda se pojavio reformski kandidat, političar amater sa željom da vrati pravedni društveni poredak.

Evo šta njegov čovek zadužen za odnos sa medijima – u civilu profesor istorije na uvaženom ženskom koledžu – kaže glavnom junaku, kolumnisti dnevnih novina (nestajanje željenog predaha od stvarnosti se nastavljalo…): „Znam ponešto o tome šta se dešava sa društvima koja počnu da dekadenciju posmatraju kao dobru šalu. Prethodnih osamnaest godina sam proveo objašnjavajući ne baš zainteresovanim mladim ženama šta je pošlo po zlu u Rimu i Atini. Pa, dosadilo mi je da pripovedam o zlu koje je cvetalo pre dve hiljade godina. Iste probleme imamo ovde i sada“.

Gradom, tim američkim iz pedesetih, vlada gangsterska ekipa koju institucionalno predstavlja gotovo nesmenjivi gradonačelnik.

Najnoviji kriminalni poduhvat je prisilno otkupljivanje celih kvartova i rušenje stambenih zgrada da bi se izgradili parkinzi i garaže.

No, kada se prvi koraci obave, sekretarijat za saobraćaj odluči da lokacija nije savršena nakon čega grad proda parcele za druge potrebe.

Jasno je kome, i jasno je zašto mi u tom trenutku pade na pamet bulažnjenje Siniše Malog o „gradu kranova i dizalica“.

A snage reda i mira, šta rade?

Uvidi našeg kolumniste o šefu policije: „Dugan nije uzimao mito, i službu je vodio efikasno i inteligentno. Ali, bio je i žrtva nečega što bi se moglo nazvati moralnom inertnošću. Bolest se prilično proširila gradom, a njeni simptomi su bili tolerisanje zla i samohipnoza koja je sprečavala obolele da vide ili čuju bilo šta što bi im uznemirilo savest. Na neki način, Dugan je bio voljni neurotičar – do određene crte pošten, a nakon nje neutralan“.

Malo kasnije, razmišljajući da li bi neko takav mogao biti upotrebljen u borbi protiv narečenog zla, kolumnista zaključi da nije baš mudro pouzdati se u čoveka koji ide okolo u polusvesnom stanju.

A narod?

Ima ih raznih, siromašnijih ili trpeljivijih koji ostaju u sve gnusnijem centru grada, ili bogatijih, uz to svesnijih stanja, koji se relociraju u udaljena predgrađa gde uz sebi slične pijuckaju martini u uređenim dvorištima sa pogledom na šume i livade.

Ipak, svi oni vole da glasaju, i vladajuća banda odlučuje kako nije zgoreg osigurati se da novi politički vitez-krstaš bude sprečen pre nego što nanese štetu.

Radi se nameštaljka, a pošto tada nije bilo mobilnih telefona, niti je kandidat snimao svoje bahanalije, mora se pribeći starom dobrom ubistvu iz strasti.

Prokleti Vilijem P. Megivern, i prokleti „Noćni specijal“.

Ne da ti da pobegneš u „svoj mali svet“.

* * *

Dobra je stvar ta američka popularna kultura, i ima ovde nekoliko generacija obrazovanih i slobodnomislećih – mogli bismo reći, „prozapadnih“ – ljudi koji je koriste i da bi, između ostalog, tumačili svoju ličnu i društvenu stvarnost.

S tim u vezi, šaljem jedan božićni poklon američkom ambasadoru Hilu, podstaknut njegovom izjavom o srpskim izborima koji, iako su imali određene nepravilnosti, ne sprečavaju nastavak saradnje sa srpskom vladom oko bitnih pitanja.

Sledeće nedelje, na ovim stranicama, u izboru najboljih filmova 2023. godine SAD neće imati svoje predstavnike.

Dakle, snimali ste filmove, neki od njih su bili i odlični, pa eto, pretvaraćemo se kao da ne postoje.

J….o vas Kosovo, i j…o vas Putin.

Ukoliko vam je ostalo malo analitičkog mozga, mogli ste zaključiti da ljude Kosovo ovde zanima ili sa sistemske strane, ili sa emotivne.

Sistemsku predstavljaju ovi vaši, „prozapadni“, koji razmatraju koncept državne samostalnosti iz pravnih (smeju li se, iz globalnih razloga, činiti presedani?) ili praktičnih aspekata (kvalitet života srpske manjine; pristupačnost srpske kulturne baštine).

Na emociju rade „antizapadni“ desničari, koji smatraju da sada može da se potpiše bilo šta a zatim čeka promena geopolitičke situacije kada će se vojnom silom vratiti nepravedno oteta teritorija.

U međuvremenu, pre će glasati za borce protiv terora ljudi guštera nego za smarače koji su svaku izjavu počinjali insistiranjem na odbacivanju nekakvog „francusko-nemačkog plana“.

Vi, dakle, podržavanjem srpske Vladajuće kriminalne grupe, zato što prati vaše instrukcije u vezi sa tim i takvim kosovskim problemom (dobro, i zbog iskopavanja litijuma), činite štetu na mnogo duže staze, otuđujući upravo one delove srpskog društva čiju bi tradicionalnu kulturološku naklonost morali da čuvate kao najvredniju imovinu.

Zbog takvog ophođenja ste dobili „packu“.

A mi se vidimo na ulici.

Levi, desni, centralni… svima nam je dosta.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari