Desilo se ono što su svi predviđali. Aktuelni saziv Skupštine Srbije daleko je zanimljiviji od prethodnog, a prva sednica, na kojoj je Maja Gojković, sa 159 glasova, ponovo izabrana za predsednicu, bila je gledana kao neke iz „zlatnih“ devedesetih.

 Dosetke, optužbe, šale, psovke, insinuacije, svađe, pohvale… Svega je bilo. Desilo se, međutim, nešto što mnogi nisu očekivali. „Zvezda“ nije bio, kako se očekivalo, lider radikala Vojislav Šešelj. Bio je Šešelj prisutan. Javljao se za reč, davao izjave, odgovarao i snimcima sa Jutjuba, ali nema još njegovih ispada, a ni kletvi Nataše Jovanović i Vjerice Radete. I dalje su svi mikrofoni na broju. Opozicioni redovi jesu pojačani novim poslanicima i strankama, no ni oni nisu bili toliko goropadni. Poslanici „Dveri“ su više pažnje skrenuli stajlingom nego rečitošću Boška Obradovića. Valjda se još nisu uhodali.

Tempo raspravi davao je šef poslaničkog kluba SNS, iskusan skupštinski „vuk“ Aleksandar Martinović. Jedan dnevnik izveštava da je „do nogu potukao sve političke protivnike u Skupštini Srbije, a bez teksta su, posle njegovih izjava, redom ostajali lider radikala Vojislav Šešelj, predsednica DSS-a Sanda Rašković Ivić, kao i drugi lideri opozicije!“ Bravo, Martinoviću. Opravdao je šef poslaničkog kluba naprednjaka poverenje koje mu je dao lider i imenjak. „Briljirao“ Martinović, naprednjačka „lavica“ Marija Obradović mu odlično asistirala. Maja Gojković uvek spremna… Ako se po jutru dan poznaje, biće ovo više nego interesantan saziv.

Zašto su naprednjaci na samom početku bili tako žustri? Zašto nisu lepo i ekspresno izabrali Maju Gojković? Čemu onolika graja, uvrede, vika.

Spadam u one koji smatraju da Dragoljub Mićunović treba da ode u penziju i mesto ustupi Vladimiru Milosavljeviću. Ali svaka mu čast na vođenju sednice i pokušaju da uljudi raspravu i urazumi ratoborne naprednjake. Mićunović je istrpeo širok dijapazon uvreda i gluposti, od optužbi da je palio Skupštinu, preko tvrdnji da je Titov simpatizer do, naravno, pominjanja državnog udara. Šta tek reći o insinuacijama o njegovim godinama i sposobnosti da vodi sednicu. Nije li to diskriminacija na starosnoj osnovi? Mićunović je zasedao Skupštinom kao najstariji poslanik i ipak se pridržavao ovlašćenja koja mu je dao Poslovnik, a što je poremetio planove SNS… Možda je problem u planovima, a ne u Mićunoviću?

Čemu takav početak ovog saziva Skupštine? Da li poslanici svesno degradiraju i uništavaju ono malo ugleda koji Skupština ima? Šta će nam Skupština kada imamo Aleksandra Vučića? Vide izgleda to i mladi, pa je rezultat istraživanja studenata FPN-a i Evropskog pokreta u Srbiji, sprovedenog u aprilu na uzorku od 979 ispitanika na teritoriji cele zemlje, pokazao da mladi od 15 do 29 godina ne veruju u parlamentarnu demokratiju, već čvrstu ruku. Čak dve trećine ispitanika zalaže se za autokratski režim. Na pitanje koji politički sistem pogoduje srpskom mentalitetu, čak 45 odsto je odgovorilo „čvrsta ruka“, 29 odsto da je to autoritarni, a svega 26 procenata reklo je – demokratski.

„To je poražavajuće, iako se takvi stavovi čestu mogu čuti od starijih. Nisam očekivala da mladi, kao neko ko bi trebalo da se bori za svoja prava i slobode, da bude motivisan, buntovan i da traži poštovanje sebe, ne vide demokratski sistem kao nešto što bi trebalo da izgradimo“, rekla je Maja Bobić iz Evropskog pokreta za Radio Slobodna Evropa. U odbranu naše omladine može se navesti to da se u populaciji mladih i u zemljama EU beleži opadanje poverenja u demokratske institucije. U celoj Evropi i dobrom delu ostatka sveta jačaju ideje da čvrsta ruka rešava probleme. Utešno? Pa i nije. Jer, za razliku od mnogih EU zemalja, Srbijom je čvrsta ruka, u različitim oblicima, vladala decenijama. I šta smo dobili?

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari