Na prvi pogled, selektor fudbalske reprezentacije Srbije Siniša Mihajlović je u pravu. U dogovoru sa FSS, uveo je nova pravila i potpisivanje Sporazuma o ponašanju, koji podrazumeva da reprezentativci pevaju državnu himnu uoči meča. Reprezentativac Adem Ljajić je potpisao Sporazum. Na utakmici sa Španijom, himnu nije pevao, prekršio je potpisano i udaljen je iz reprezentacije.


Na drugi pogled, šta nam je ovo trebalo? Mada ne vidim zašto je Mihajlović izabran za selektora kada se u trenerskom radu baš i nije pokazao, (nisu imali nikog drugog, objasnio mi kolega iz sportske rubrike), on ima pravo da vodi reprezentaciju kako misli da treba, ali zar je pevanje himne u opisu radnog mesta bilo kog sportiste? Zar nije bitnije da u reprezentaciju uđu najbolji, da igraju dobro, pobeđuju, a ne da li pevaju himnu? Da li će, pri izboru igrača, selektor Mihajlović davati prednost onima koji bolje igraju fudbal ili bolje pevaju himnu? Šta ako neko samo otvara usta ili umesto „srpskih zemalja“ pomene „srpskog kralja“?

Na treći pogled, strastvene i brojne reakcije na ovaj „slučaj“, pokazuju da je „nešto trulo“ u državi Srbiji, pošto je „slučaj“ odmah dobio nacionalnu, versku i političku konotaciju. Bukti „rat“ na internetu. Jedna, bošnjačka strana jednodušno uz Ljajića, podržali ga Rasimovi, Suljovi, muftijini…(„Ademe, voli te tvoj Sandžak“), druga, srpska iz kože da iskoči. Neki bi da patriotizam, naročito među „sumnjivim“ manjincima, „uteruju“ različitim budalastim merama o pevanju himne, klanjanju zastavi… Među hiljadama komentara može se pročitati da su svi građani koji su rođeni u Srbiji Srbi (da li su, po analogiji, svi građani Hrvatske, i oni srpske nacionalnosti, Hrvati?), pa ako ne pevaju himnu, treba im oduzeti državljanstvo, proterati iz zemlje, za nas Sandžaklije već je spremljen prevoz za Tursku. Dakako, u jednom pravcu.

Takve poruke Ljajić sigurno nije zaslužio. Nedavno je imao „neprijatnosti“ sa trenerom i navijačima Fjorentine (kada su mu skandirali „Cigane“, mnogi od onih koji ga danas pljuju, branili su „Srbina Adema“). Pre dve godine neki mediji su objavili da neće igrati za reprezentaciju Srbije već BiH, što je Ljajić demantovao. „Rođen sam u Srbiji, igraću uvek za Srbiju“, rekao je on, na šta su negodovali mnogi od onih Bošnjaka koji ga danas veličaju. Ljajić će, nadam se, prevazići ovaj težak period u svojoj karijeri. Čitam da je talentovan fudbaler, od rođaka i prijatelja Pazaraca čujem da je fin i dobar dečko. Drži se, zato, Ademe, zemljače.

Na kraju, utakmica Srbija – Španija završena je rezultatom 0:2. Reprezentativci Srbije su loše igrali, o čemu se skoro i ne govori, ali se govori o Ljajićevom nepevanju himne. Na snimku se vidi da i jedan član stručnog štaba, baš pored selektora, nije pevao. Mada verovatno nije potpisao Sporazum, da Miha, za svaki slučaj, i njega otera? A možda bi bilo najbolje da se, ipak, on i FSS pozabave fudbalom, a himnu ko hoće da peva, nek peva, ko neće, ne mora? Zar tako nije u ostatku sveta?

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari