Na "evropskom" putu 1Foto: Radenko Topalović

Kada imate 16 godina, čini vam se da granice ne postoje. Sve što poželite možete da uradite, život posut ružama je pred vama, a to što vam „matorci“ pridikuju: uči, pazi šta radiš, čuvaj zdravlje, život brzo prolazi, zanima vas kao „lanjski sneg“.

Ne slušate ih, šta ima oni sa 40 i nešto vama nešto da „popuju“. Slatke su to godine i nije čudo što je Bili Ajdol pevao: „Uradiću bilo šta za moju slatku šesnaestogodišnjakinju“.

Današnji moralisti bi tu pesmu kritikovali, a bila je veliki hit.
Alfred Nobel je sa sa 16 godina tečno govorio engleski, nemački, francuski i ruski jezik. Bobi Fišer je sa 16 godina već bio šahovski velemajstor.

Oto Bavarski je sa 16 godina postao prvi kralj moderne Grčke. Kanadska plivačica Samer Mekintoš postavila je svetski rekord na 400 metara mešovitim stilom sa 16 godina, a Pele dao prvi gol za Brazil i to protiv Argentine.

I organizacije se raduju svojim rođendanima, pa je tako vladajuća Srpska napredna stranka 21. oktobra proslavila 16. rođendan. Za stranku to i nije neka cifra, ali svašta su naprednjaci uradili za tih 16 godina, od kojih 12 na vlasti. Izgradili puteve, šoping centre, otvorili fabrike…Ništa pre njih nismo imali, a onda smo dobili sve.

„Još mnogo toga dobrog očekujem od najveće i najbolje političke organizacije ikada stvorene u Srbiji“, poručio je predsednik Srbije Aleksandar Vučić čestitajući SNS rođendan. Vučića uvek pominju kao jednog od osnivača SNS, ali nećkao se on nedeljama da li da se pridruži „naprednjacima“ koje je osnovao Tomislav Nikolić sa grupom „zaverenika“.

Sećam se njihovih sastanaka u Skupštini Srbije. Grupa novinara za jednim stolom na ručku u zgradi Skupštine u Kralja Milana, nedaleko od nas grupa radikalskih poslanika koji pred nama postaju naprednjaci. Domunđavaju se, a onda nam govore šta će i kako će da se odvoje od Šešelja. Nikolić čekao Vučića koji se kao nećkao da li da napusti politiku, možda počne da radi za firmu svog brata ili da se pridruži novoj stranci.

Nećkao se pre 16 godina otprilike kao što se nećkao da li će u Kazanj na samit BRIKS-a. U SNS ušao i preuzeo stranku, u Kazanj nije otišao, čime nikoga nije iznenadio, Samo je bilo pitanje kako da to „njet“ uvije u oblande svojim biračima. U tome je uspeo telefonskim razgovorom sa Putinom.

„Poštujem Putina, nisam krio i rekao sam mu i da nema poseta bilo bi mi teško da dođem, verujem da razumete Srbiju. Srbija je jedina koja nije pristupila nijednoj deklaraciji protiv Rusije, on to visoko ceni, rekao sam da ćemo poslati delegaciju, četvoro ministara“, rekao je Vučić za RTS, u intervjuu na rođendan SNS. Dodao je da „nije moguće“ da on predstavlja Srbiju na samitu BRIKS, „a da se to ne uzme kao skretanje sa evropskog puta“.

„Srbija je odluke o evropskom putu donela davno i moraće mnogo toga da se promeni u samoj zemlji da bi ih promenila“, poručio predsednik, svestan toga da je većina njegovih birača proputinovska i da bi Srbiju radije videla u BRIKS-u nego EU.

Objasniće im predsednik da nisu u pravu i da nam je Brisel bliži od Moskve. I jeste bliži. Od Beograda do Brisela oko 1.700 kilometara, a do Moskve više od dve hiljade. Sada nam je EU i politički bliža, time i nama važniji evropski bankomat.

Umesto u Kazanju na samitu BRIKS-a, Vučić bio na trilaterali Beograd-Bratislava-Budimpešta, u Slovačkoj, sa premijerima Robertom Ficom i Viktorom Orbanom. Joj, razlike, drastične. Takva Evropa mi se nimalo ne sviđa.

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari