Stiže mi pre nekoliko dana mejl od drugarice sa kojom nedeljama dogovaram viđanje. Uz uobičajeno, moramo uskoro da se vidimo, prepričava mi šta je tog jutra čula u redu u jednoj beogradskoj opštini. Razgovaraju dve žene, 40-ih godina.


A: Jel' primećuješ nešto na meni?

B: Ne znam, malo si crvena u licu, ko da si otekla.

A: (kažiprstima zateže gornju usnu): Ma to će da prođe, jelda nije mnogo upadljivo, moraš i ti da probaš, samo nekoliko injekcija, i ne osetiš, za par dana će da splasne otok, pa će da budu (usne) uffff…

B: (snebivajući se) Ne znam, nisam ja ljubitelj hirurgije.

A: Ma nije to hirurgija, to je samo malo, da bude estetski, znaš kad sam odradila kapke i botoks u jagodice, nisam mogla usne da ostavim.

B: Da, da, pa lepo izgledaš.

A: (ponosno se prseći): A kako ti se čine grudi, a?

B: I to si odradila?

A: Morala sam na korekciju, prošli put su mi nešto zajebali, sad su super, jelda?

B: A, šta čekaš inače?

A: Ma, došla sam da registrujem poljoprivredno gazdinstvo.

Tih dana su paori blokirali celu Vojvodinu, zahtevajući da im vlada i ove godine isplaćuje subvencije za poljoprivredno zemljište do 100 hektara. Naravno, pošto kao savesna građanka svako budžetsko davanje shvatam kao da meni neko uzima pare iz džepa, što u suštini i jeste slučaj jer državnu kasu mi, zaposleni, punimo, odmah sam pomislila da nije možda dotična od mojih para otišla na te silne intervencije? Registruje poljoprivredno zemljište sigurno da bi dobila subvencije, mada se poljoprivredom garantovano ne bavi već je nečije pokriće. No, možda se i bavi. Jeste da plastične operacije i poljoprivreda nekako ne idu jedno s drugim, ali što da ne? Moderna vremena, a žene, pa i poljoprivrednice, žele da budu lepe. Ko zna šta dotična radi i zašto je registrovala to gazdinstvo, možda je sve pošteno i regularno… ali, svašta je meni palo na pamet.

Povodom pomenute blokade, raspitam se onako informativno kako to ide sa tim subvencijama, ko je u pravu, poljoprivrednici ili vlada koja je prvobitno nameravala da smanji subvencije i svašta čujem. Te u pravu su poljoprivrednici 100 odsto, težak je život seljaka, država njih uvek zakida, ma kad je pravnik na čelu Ministarstva poljoprivrede šta se može očekivati nego da u sred godine vuku pogrešne poteze… Bilo je i drugačijih mišljenja. Ma, iza svega stoje veleposednici i tajkuni, oni huškaju inače vredne i radne seljake, podele unutar DS, svađaju se Pajtić i Petrović, 'oće da posvađaju vojvođanske i seljake iz uže Srbije…

Pročitam i pismo predsednika Banatskog foruma Đurice Savkova, objavljeno u ponedeljak, znači po okončanju protesta, u Danasu. Savkov je bio na „prvoj liniji“ blokade i zabeležio zanimljiva zapažanja poljoprivrednika u protestu. „Milošević je za ove bio malo dete“, kaže jedan paor, „cele nedelje slušamo samo Mladić pa Mladić, jebo ih Mladić, te ga meću u džip, te ga vadu iz džipa, te ga meću na avion, te ga vadu iz aviona, te jeo je jagode, te nije… A nas ni ne pominju! Pa valjda mi ovu državu 'ranimo, a ne taj Mladić“. Drugi dodaje: „Ček da vidim šta će sad da jedu, sve smo im zatvorili, a oni nek ćutu kad su bezobrazni, mi odavde ne idemo dok ne isteramo šta smo naumili“.

Paori su isterali šta su naumili, na čemu im treba čestitati. Uspeli su da, za razliku od drugih štrajkača, ostvare svoje ciljeve i državu dobro izblamiraju. Kako, sem blama države, to jest vlade, to jest Ministarstva poljoprivrede, nazvati to što su nadležni najpre tvrdili da para nema, popustiti neće, a posle pet dana novci su nekako pronađeni? U budžetu za narednu godinu, doduše, ali ipak je to neko rešenje. Zašto se čekalo pet dana? Da li su građani morali da trpe toliko maltretiranje i prevoze se uz onolike muke do Beograda i nazad? Zašto je sve rešeno na noćnom sastanku kod predsednika Borisa Tadića? Okupili se, kod Tadića, Petrović, Pajtić, predstavnici partija vladajuće koalicije, a valjda je bio i premijer Cvetković i rešili problem. Onda, oko ponoći, išo kajron preko TV ekrana, specijalno obaveštenje „Politbiroa“ …Paori se, kad su dogovor dobili u pismenoj formi, uz pečat i potpis ministra, povukli, deblokirali puteve, izvinuli građanima i vratilo se sve u normalu. Bar do sutra kad dolazak u Beograd najavljuju kragujevački oružari. Taman se predsednik vraća iz Brisela pa će moći još jedan noćni sastanak sa vrhom koalicije da održi.

I na kraju, Bruno Vekarić bi mogao građanima da odgovori na još jedno „krucijalno“ pitanje oko Mladićevih pritvoreničkih dana. Te jagode koje je „đeneral“ jeo, da li su bile domaće ili uvozne?

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari