Svako ozbiljnije sredstvo informisanja u ovoj zemlji ranije je redovno imalo rubrike i priloge najčešće nazivane „pijačni barometar“ ili slično. Zavisno od toga da li je gradski ili nacionalni medij, tu ste mogli da pročitate i vidite koliko košta voće, povrće, meso na Kaleniću, Zelenom vencu, Zemunskoj, ostalim beogradskim pijacama, ali i koliko isti proizvodi koštaju u ostatku zemlje. Sada publika želi informacije drugog tipa, gde su Stanija i Soraja, ko je sa kim na kom splavu viđen, šta je mlađani Ražnatović dobio za rođendan, te su „pijačni barometri“ umesto stalnih postale povremene rubrike. Ali, imamo zato barometre i statistiku druge vrste.

Istraživanje agencije Faktor plus pokazalo je da bi, ukoliko bi danas bili održani izbori, samo tri stranke prešle cenzus: SNS za koju bi glasalo 51,1 odsto birača, SPS sa 10,8 i DS sa 6,6 odsto glasova. Odličan rezultat za naprednjake. Bravo. Mada, moram priznati da sam prilično sumnjičava prema istraživanjima javnog mnjenja u Srbiji. Podsećanja radi, neki od njih su 2012. Borisu Tadiću davali prednost od 10-15 odsto u odnosu na Tomislava Nikolića. Rezultat, znamo, bio drugačiji. Svaka čast istraživačima, statističarima i analitičarima, ali u Srbiji važi ona Vibova „Statistika naša dika što poželiš to naslika“. Zato se ja više oslanjam na svoj razum i „pijačni barometar“, tj. šta narod na pijaci i ulici zbori. A moj „pijačni barometar“ pokazuje da je narodu svega i svih preko glave.

Ima li razloga za zadovoljstvo stranka za koju, takođe pokazuje ovo istraživanje, 80 odsto ispitanika ne bi glasalo ukoliko njen predsednik ne bi bio Aleksandar Vučić? Čini mi se da nema previše. U pravu je direktor Faktora plus Vladimir Pejić, koji kaže „da se u Srbiji stranke kod građana uglavnom vezuju za lidere“, ali da čak 80 odsto glasa za SNS samo zbog Vučića, da nije „malo mnogo“? To znači da u SNS ne postoji niko sem Vučića, tačnije niko nije ostavio upečatljiv utisak na građane. Ni Zorana, ni Stefanović, ni Selaković… Nije to dobro ni za SNS, ni za Vučića, a ni za Srbiju. Za prve zato što se ovim pokazuje da je stranka, bar u očima građana, kadrovski „tanka“, za njenog lidera zato što je preveliki teret preuzeo na sebe, a za zemlju zato što nema ko da sprovede potrebne promene, ako je vodeća partija „one man show“. Na čelu stranke mora da bude jak lider, ali ako se partije svedu samo na jednu ličnost – bolje da ih nema. Čemu stranke? Višestranačka parlamentarna demokratija? Glasajmo za lidera – jednostavnije je i jeftinije. No, onda automatski padamo u zamku zvanu apsolutistička diktatura.

Sem što generalno nemaju nikakvu ideologiju, te ih tek formalno delimo na levicu i desnicu, političke stranke u Srbiji karakteriše, uz jakog populističkog lidera, izrazita nedemokratska praksa, koja ne toleriše drugačije mišljenje. Takve nedemokratske strukture ne mogu da grade ni temelje demokratske države, a kamoli da izvedu ozbiljne reforme.

Šef poslaničke grupe SNS Zoran Babić nije zabrinut, već je ponosan zbog toga što 80 odsto glasača SNS glasa za tu partiju samo zbog Aleksandra Vučića. „On je najsposobniji najodgovorniji, najenergičniji, što su građani prepoznali… Kao prijatelj i saradnik Vučića ja sam ponosan na rezultate tog istraživanja“, kaže Babić, šef najjače poslaničke grupe u Skupštini Srbije. Skupštini koju mnogi odavno, zbog ponašanja i rečnika pojedinih poslanika, potpuno pogrešno i nezasluženo porede sa pijacom. Uvreda je to za pijacu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari