Slovenija i Francuska zdaj 1Foto: Luca Marziale / Danas

U nedelju su konačno na izborima pobedili kandidati za koje sam navijala. Ako nemam sreće na domaćim, da me bar strani izbori obraduju.

Imam zamerke na politiku francuskog predsednika Emanuela Makrona, ali čim mu je konkurencija desničarka Marin le Pen, zna se za koga sam navijala. Biranje za manje između dva „zla“, nije očigledno naša specifičnost.

Makron je očekivano pobedio, ali osvojio osam odsto manje glasova nego 2017.

Što mu je opomena koju ozbiljno treba da shvati, posebno zbog parlamentarnih izbora u junu.

Svesni svih mogućih komplikacija ukoliko bi se Le Pen uselila u Jelisejsku palatu, EU je odahnula, a na sajtu nemačkog Špigela, velikim slovima je napisan uzdah olakšanja – „Uf“.

Uz čestitke Makronu, Šarl Mišel, predsednik Evropskog saveta je poručio: „EU može da računa na Francusku narednih pet godina“, koliko traje predsednički mandat.

Valjda se podrazumeva i duže?

Šta Srbiji znače izbori u Francuskoj?

Verovatno ne puno, ali, komentari na društvenim mrežama, pokazuju da je Le Pen imala značajne simpatije, mada nas je Makron posetio 2019. godine, trudio se da evocira srpsko-francusko prijateljstvo, a uspostavio je navodno lično s predsednikom Vučićem.

Zašto je onda mnogima bila bliža Le Pen od Makrona?

Nakon objavljivanja prvih rezultata glasanja u francuskim prekomorskim teritorijama, nekim srpskim sajtovima stizali brojni komentari ohrabrenja liderki ekstremne desnice.

Pomislili valjda da Gvadelupe i Nova Kaledonija odlučuju, a ne Pariz ili Marselj i ponadali se da će se u Francuskoj ponoviti „slučaj Tramp“.

Na sreću, nije.

Zašto mnogi u Srbiji, po pravilu navijaju za ekstremiste?

Žele propast EU i Zapada?

Polako, ne ide to tako brzo i lako.

A i šta bi Srbija time dobila, sem „zadovoljstva“ da je komšiji, tj mrskom Zapadu, „crkla krava“.

U nama bližoj Sloveniji takođe u nedelju bili izbori, ali parlamentarni, na kojima je najavljivana tesna borba između dosadašnjeg premijera, populiste Janeza Janše i Roberta Goloba, elektrotehničara, kog je Janšina vlada smenila sa mesta direktora elektroprivrede i koji je zato pre tri meseca osvojio Pokret Sloboda.

Zamislite da Milorad Grčić, bivši v.d. direktor EPS osnuje partiju?

Šala, naravno.

Levičarski i ekološki Pokret Sloboda osvojio 35,8 odsto, a Janšina SDS 22,5 odsto glasova.

Pošto su u parlament ušle socijaldemokrate Tanje Fajon i levičari Luke Meseca, formiranje vlade biće čini se brzo i lako.

Čestitke i sa srećom Francuskoj i Sloveniji.

Slovenija se nakon kratkog eksperimentisanja sa desnicom i populizmom vraća sebi bližim političkim idejama i strankama koje se zalažu za državu blagostanja i socijalnu pravdu.

Zanimljivo je da Slovenci uvek imaju neko novo lice na političkoj sceni. Imali su tako predsednika Danila Tirka, premijere Mira Cerara i Marjana Šareca.

Sada Roberta Goloba.

Pojave se odjednom, pobede, onda se pojave neki drugi, a kod nas?

Slovenija je uvek bila drugačiji, moderniji, bolji deo Jugoslavije.

Živeli smo tolike decenije u zajedničkoj državi, kako nešto ne poprimismo od njih? Umesto toga, mnogima se u Srbiji, uoči raspada činilo da će Slovenija propasti, pošto neće moći da kod nas kupuje jevtino voće, a onda pravi i prodaje skupe sokove i džemove.

Snašli su se izgleda.

U nekadašnjoj SFRJ generacije đaka su učile pesme, čitale književna dela drugih jugoslovenskih naroda.

Pevali smo tako „Solčence zahaja“, ubeđeni da je reč o slovenačkoj pesmi.

„Solčence zahaja, in vas tiho spi (to smo najčešće izgovarali irvas tiho spi), lunica prihaja, ptiček žvrgoli…“ Ispostavilo se da nije u pitanju slovenačka pesma. Dobro da je „Sonetni venac“ sigurno napisao France Prešern.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari