Čini li vam se ponekad da svakodnevno čujete samo loše vesti u zemlji i svetu? Uplašite se da su drevne Maje možda bile u pravu i da će smak sveta, daleko bilo, nastupiti 2012. godine? Kod nas – sve više nezaposlenih i gladnih. U svetu – zemljotresi, cunami, opasnost nuklearne katastrofe, bombardovanje Libije, tenkovi u Siriji, narko-rat u Meksiku… i takođe sve više nezaposlenih i gladnih. Ima li kraja lošim vestima? Nema, ali biće intermeca.

U petak ćemo verovatno malo odahnuti jer nam Britanci spremaju „venčanje veka“ princa Vilijema i Kejt Midlton. Spremimo kokice, semenke, kikiriki, šta već ko želi i odgledajmo spektakl. Naravno da ćemo mi koji se sećamo venčanja princa Čarlsa i pokojne princeze Dajane porediti ova dva događaja, ali po svemu sudeći, razlika će i te kako biti. Naravno da mladencima Vilijemu i Kejt svako dobronameran želi da im zajednički život bude potpuno suprotan od nesrećnog braka Čarlsa I Dajane. „Happily ever after“, što bi rekli Britanci ili srećno mladenci.

Iz razumljivih razloga, Srbiju ne trese groznica „venčanja veka“. Imamo svojih briga, a I da se ne lažemo, nešto nam ti Britanci nisu preterano simpatični poslednjih godina. Verovatno I zbog „nepremostivih političkih razlika“, u vidu bombardovanja SRJ i niza drugih država. Zvanični odnosi su dobri, ali, iskreno, u očima prosečnog građanina Srbije, Britanci, to jest politika vlasti te zemlje, visoko je kotirana na listi krivaca za sve i svašta u bližoj i daljoj istoriji. Demonstracije 27. marta 1941. da ne pominjem, a tek Čerčilovo „verolomstvo“ prema Draži… Ima, doduše i nas koji u Čerčilovoj politici ne vidimo izdaju već pametan potez iskusnog pragmatičara.

Da se vratim venčanju Vilijema i Kejt. Lepo je kad se mladi, a i stariji, vole, a njih dvoje zaista deluju zaljubljeno, skladno i imaju veliku šansu da imidž kraljevske porodice Vindzor poprave najpre u očima britanske javnosti. Ako smem da primetim, kao solidno obavešten objektivni posmatrač, ima nečeg „trulog“ u odnosu Britanaca prema kraljevskoj porodici. Sa jedne strane poštovanje I odanost tradiciji, a sa druge oštre kritike I prozivke koje često prelaze granicu pristojnosti. Treba samo videti pojedine tekstove o princu Čarlsu, supruzi mu Kamili, ali i princu Endrjuu i njegovoj bivšoj ženi Sari Ferguson. Šta je princ Hari preživeo kad je snimljen u nacističkoj uniformi na nekom maskenbalu, a tek kad je nekog saborca u britanskoj vojsci pakistanskog porekla predstavio kao „naš mali Paki prijatelj“… Pa Čedine muke sa „kepecima“ i „kanibalima“ su luk i voda prema Harijevoj agoniji.

Otac Elizabete II, Džordž VI, smislio je nadimak „Firma“ za kraljevsku porodicu, koja je svašta preživela poslednjih godina. Požar u dvorcu Vindzor, razvodi čak troje dece kraljice Elizabete II (Čarlsa, Endrjua i Ane), smrt princeze Dajane i njenog prijatelja Dodi el Fajeda, finansijski problemi Sare Ferguson, čudni poslovno-prijateljski aranžmani princa Endrjua… Činilo se ponekad da u toj porodici narod voli samo kraljicu Elizabetu II i princa Vilijema. Naravno obožavali su Britanci i kraljicu majku, takođe Elizabetu. Venčanje princa Vilijama i Kejt Midlton idealna je prilika za „firmu“ da pokaže da se oporavila od serije skandala i kriznih situacija. Kad se, u petak, 29. aprila, prema protokolu u 12.30, Vilijem i Kejt, u pratnji ostalih članova kraljevske porodice, pojave na balkonu Bakingemske palate, pozdrave okupljene i poljube, izazvaće eksploziju oduševljenja. Nadam se da će ona jadna Meksikanka koja je, u želji da prisustvuje venčanju, štrajkovala glađu 16 dana ispred Britanske ambasade u Meksiko Sitiju biti u prvom redu i videti mladence. Nek se i njoj želja ispuni. Njenom ovdašnjem kolegi po štrajku Tomi Nikoliću nije, ali on nije izdržao 16 dana.

Britanija će dobro profitirati od kraljevskog venčanja, materijalno, ali što je važnije, imidž zemlje sigurno će biti popravljen u delu sveta. A šta ćemo mi u Srbiji dobiti? Jedni će uživati u događaju, diviti se raskoši. Drugi će kukati što ti „ludi“ Englezi bacaju pare na te dokone prinčeve dok bombarduju Libiju. Treći će žaliti „da je Draža pobedio, Srbija bi danas bila kraljevina, a mi mlađane Karađorđeviće ženili ko Englezi Vilijema“. Takve bih podsetila na onu anegdotu sa Nikolom Pašićem, koji se, na jednom zasedanju u Skupštini Kraljevine Srbije, mnogo iznervirao upotrebio „jače“ reči. Jedan poslanik iz klupe je dobacio „Ovako nešto Gledston (britanski premijer) nikad ne bi rekao u engleskom parlamentu!“. Nikola Pašić Baja je odgovorio „Kakvi ste vi Englezi, takav sam ja Gledson!“ Nit je Srbija Engleska, nit smo mi Englezi, nit su Karađorđevići Vindzori, mada su u nekom srodstvu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari