Nema tog moždanog udara – to će ti reći svako ko je makar poizdalje poznavao Andrića – koja bi Andrića, tog besprekornog džentlmena, naterao da se gologlav, bos, u pidžami, šlogira pred kućnom pomoćnicom, i to u gluvo doba, na terasi, kako Palavestra insinuira. Terasa je poslednje mesto na kome bi se Andrić šlogirao, reče Stojković.

 Pre bi Andrić, reče potom. skočio sa terase ili bi – ako već ne bi imao izbora – sa terase bacio kućnu pomoćnicu, iz istih razloga iz kojih si se ti nosio mišlju da sa terase baciš propaliteta, Antoana, samo što ti nisi imao muda da ga baciš, a Andrić ne bi oklevao da ukloni neprijatnog svedoka. Letela bi kućna pomoćnica kao kruška, reče Stojković, a ja zamislih prizor kućne pomoćnice koja u mrkloj noći, u beloj spavačici. s krikom užasa leti sa Andrićeve terase i naprosto se užasnuh. Ako se pitaš, reče Stojković, otkuda je Palavestra mogao znati šta se događalo Andriću, u gluvo doba noći, na terasi – a ni jedan se kritičar dosad nije zapitao – i kako je Palavestra mogao čuri šta je Andrić rekao, navodno zureći u tamu, znaj da je to zato što je kritične noći, Palavestra – prerušen u kućnu pomoćnicu – bio na dežurstvu u Andrićevom stanu, veliki pisac, objasni Stojković. poslednjih godina nije najbolje razaznavao likove, a razlika između Palavestre i kućne pomoćnice ionako nije velika. Najmanje sto puta sam, reče Stojković, čuo Andrića kako ponavlja to je strašno, užasno je, znao je on ponekad da se požali, ispoljavao je on ponekad emocije. Zamislite, Stojkoviću, rekao mi je jednom Andrić, uz meze i piće, posle otvaranja izložbe tapiserija u ulju Mila Milunovića, šta mi se, tu nedavno, dogodilo na Kongresu SKJ, na kome sam, apsolutno nezainteresovan za politiku i partijske stvari, danima predstavljao samog sebe. Priđoše mi na pauzi zasedanja trojica ljudi, sudeći po odelima – iz naroda, predstaviše se kao članovi delegacije Udruženja pčelara Srbije i bez mnogo okolišenja upitaše da li bih bio raspoložen da, kao naš nobelovac, napišem jedan članak o pčelama i pčelarstvu , koji će, citiram, biti snažan podstrek za pčelare, ali i za pčele, a ni ja, neću ostati kratkih rukava, kad predam rukopis poslaće mi, reče, kantu meda, kraj citata. Delegatima sam biranim rečima stavio do znanja da sam je teško bolestan čovek, da nemam vremena ni za rad na romanu Omer Paša Latas, kamoli za pčele i pčelare i da, konačno, o pčelama ne znam ništa. Kako su me samo krvoločno pogledali pčelari, Stojkoviću, rekao je Andrić, reče Stojković. Piše o svemu i svačemu, o Kurti i Murti, o Turcima i Jevrejima, o srpskim pčelama i pčelarima neće, siguran sam da su tako mislili, rekao je Andrić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari