Evo, prođe onoliko vremena od Ocove više nego ubedljive izborne pobede, a još se ne zna ni ko će sve sedeti „na vladi“ ni kada će vlada definitivno zasesti.

Nije to, međutim, jedina misterioznost. Pročitah juče u nekim novinčinama da je Oco decidirano odbacio mogućnost da formira vladu protiv koje bi on sam bio protiv, što me navede na grešnu pomisao da Vučić nije jedini mandatar – da je on u stvari samo vrh mandatarskog ledenog brega – a da ispod površine mrtvog mora srpske politike deluju i mandatari iz takozvane senke, čitaj ambasadori velikih sila. U više navrata sam ovde pisao o pogubnostima tradicionalne srpske politike pajtašenja sa velikim silama koje, fakat, nisu s raskida da se – kada im to odgovara – sa sitnim ribama pljuckavicama poput nas spajtaše „na prst u dupe“ – kako se to u žargonu kaže – s tim što njima zapadne privilegija uturanja prsta (i gorih stvari) u dupe, a nama obaveza da dahćemo, sad od sreće, sad od muke, kako nam zapadne, tačnije – kako nam se uturi.

Ta politika me je podsetila na politiku sitnih palanačkih elebaka iz šezdesetih godina koji su – ne bi li si podigli ugled u čaršijskim očima – voleli da se pajtaše sa žestokim momcima sa uzavrelog asfalta i koji su – u cilju učvršćivanja prijateljstva – žestokim momcima udarnički kupovali cigarete, cepali drva i tako dalje, a za trud bivali nagrađivani sprdnjom i povremenim lupanjem čvrga. Slično postupaju i srpski bajagi državnici. Vole da se pajtaše (grle i ljube) sa Putinom, Merkelovom, Bajdenom i pročim belosvetskim moćnicima, koji im rado izađu u susret, ali – viđi vraga – kada se foto-sesije završe – srpski državnici moraju gorepomenutim da kupuju cigarete (o svom, to jest našem trošku) i da im cepaju drva, nasečena u srpskim šumama, o našem trošku, treba li uopšte pominjati.

Imajući sve to u vidu, možemo samo zamisliti na kakvoj se žeravici prži Oco Vučić koji se našao u neprijatnoj situaciji da sastavi kabinet i po ukusu Moskve i po ukusu Vašingtona, što je problem ravan problemu kvadrature kruga, koji – čak i ako ga Vučić na silu Boga reši – neće rešiti nijedan problem Srbije. Ali ni Oco nije mačiji kašalj, zaključujem to na osnovu izjave da će – ne bude li on u stanju da sastavi vladu kojoj neće biti opozicija – mandat ustupiti nekoj drugoj ličnosti – naravno, po njegovom izboru – koja će vladu ipak formirati, što u prevodu na kolokvijalni ruski i engleski znači sledeće: ako vam ja nisam dobar, lako ću pronaći nekog stoput goreg od mene, pa vi vidite šta ćete i kako ćete. U očekivanju reakcije Rusa i Amerikanaca, evo nagradnog pitanja: znate li po kojoj su južnoj voćki nazvane države u čijim vladama sede poslušnici stranih država? Da vam pomognem, ime voćke počinje slovom „B“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari