Njegova ekselencija Konuzin polako postaje medijska zvezda. Još malo pa superstar. Tu nedavno vinuo se u orbitu na nekom okruglom stolu gde je domaćinima postavio filozofsko pitanje: ima li ovde Srba? Budući da mu niko iz Beograda, a još manje iz Moskve, ništa nije spočitnuo, njegova ekselencija se pojavila na skupu SNS. I pride održala govor.


Strogo uzev, poslednji Konuzinov nastup nije u suprotnosti sa Bečkom konvencijom. Ambasadori se svukuda pozivaju na stranačke skupove, ali se retko koji bašelčija odazove. Zašto bi se dosađivao zbog nečega što mu nije u opisu radnog mesta. Ambasadori se, naime, akredituju u državama, ne po strankama. Ali, ako nije zabranjeno odlaziti na stranačke trandibalove, ipak je neuobičajeno na njima uzimati reč, naročito ako se ta rečmože protumačiti kao podrška ambasadorove zemlje nekoj opozicionoj partiji. Sve je dodatno komplikovano ako je ambasadorova zemlja velika sila. Kao što matuška Rosija nesumnjivo jeste.

U tom slučaju, predsedniku države koji je primio ambasadorove akreditive, Velika sila poručuje srpskom predsedniku da ne misli baš najbolje o njegovom režimu i da bi na njegovom položaju radije videla predsednika opozicione stranke, u ovom slučaju SNS. Postoji, naravno, mnogo manje ili više diskretnih načina da se loše mišljenje stavi na znanje predsedniku države. Ako se to, ipak, učini ovako gromoglasno i javno, onda Velika Sila ima još nešto na umu. Matuška Rosija svakako računa na ljubav koju braća sa slovenskog juga osećaju prema Trećem Rimu, pa je ambasadorova govorancija u stvari jedva prikrivena poruka: glasajte za Tomu.

Nenad Čanak, poslednji hegelijanac među političarima, idealistički je zahtevao da se Konuzin oglasi nepoželjnim i da ga se vrati u Moskvu, što se ne bi dogodilo sve da je Konuzin lupio šamar premijeru i svim ministrima u vladi. A zašto? E, to pitajte kreatore mudre spoljne politike. Siguran sam da nećete dobiti suvisao odgovor. To je jedna iz mnoštva stvari koje se ovde jednostavno podrazumevaju.

Boža Đelićje, istina, pokušao da spase čast vlade savetujući ama baš sve ambasadore da se drže svog zanata, ali kad se kritika podeli na, pretpostavljam, sto i nešto ambasadora, oštrica joj nekako otupi. Dobro, mogao je i prezident da prozbori koju o neprimerenosti Konuzinovog performansa, ali mogao bi neko iz drugog ešalona da se bar simbolično usprotivi gubernizaciji Srbije. Što se, takođe, neće dogoditi. Ostaje nam da čekamo sledeći Konuzinov potez.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari