Još jedna velika pobeda Srba i Srbije, braćo i sestre. Ovoga puta u Sloveniji. Na tamošnjim parlamentarnim izborima, potpuno neočekivano je pobedio naš čovek, Zoran Janković, prethodno gradonačelnik Ljubljane.

Promuvam ti se ja malo po internetu, pročitam nekoliko tekstova o naše gore listu i brzo shvatim da bi bilo odlično da je Zoran Janković pobedio u Srbiji. Samo, ima tu jedna stvar: Zoran Janković u Srbiji nikada ne bi prešao ni cenzus. A zašto? Zato što je moderan i uspešan političar koji se ne proserava o identitetu i nacionalnim interesima, nego i u rasejanju vredno radi na realizaciji tih interesa. U ovom slučaju – slovenačkih.

Sve se nešto pitam: koliko tek ne bi prešao cenzus neki, nazovimo ga Borut Jankovič, građanin Srbije, Slovenac poreklom. Bez obzira na sve eventualne ljudske i političke kvalitete. Onoga momenta kada bi se Borut pojavio na izborima, „patrioti“ bi iz sveg glasa zakukali da je na pomolu još jedno „komadanje“ Srbije. Ovde neku naročitu prođu nemaju ni političari, čistokrvni Srbi, koji se ne uklapaju u „patriotsku“ viziju o tome kako Srbin, a pogotovo srpski političar, treba da izgleda i da govori. Ne bi Borutu pomoglo čak ni da pribegne „patriotskoj“ priči iz davnina. Niko mu ne bi verovao. Borut, cenjeni publikume, ovde jednostavno ne bi imao nikakve šanse.

I to je jedan od razloga zbog koga ovde najviše šanse imaju najgore politike i najgori političari. Lepo je rekao onaj Rimljanin – svetina voli da bude varana. A ja bih dodao – a ne voli da radi. Kada je Sloveniji zapretila opasnost da na vlast dođu (ili na vlasti ostanu) dilberi koji vole da varaju, a da ništa ne rade, Slovenci ni trena nisu oklevali da poverenje poklone jednom Srbinu koji se dokazao kao poštenjačina i vredan čovek.

Imali smo i mi jednog takvog, čak se isto i zvao – Zoran – ali su ga „patrioti“ i neradnici streljali kada je ugrozio „nacionalne interese“, to jest pričanje praznih, slavskih priča, varanje svetine i nerad.

Čitam negde u takozvanoj štampi da čak 74 odsto Srba smatra „da Srbija ide u pogrešnom pravcu“. To je lep procenat, solidan kapital za moguće promene, nezadovoljstvo je vaistinu veliko, a opet – sumnjam da će ikakvih promena biti. A zašto? Zato što onima kod kojih je i nož i pogača – politikanti – ne žele nikakve promene. Nisu političari ludi da ugroze svoje nacionalne interese. Tako nam se namestilo. Da imamo mogućnost da biramo ali da nemamo mogućnost izbora. Bujrum!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari