Čudesne stvari koje se često ponavljaju ubrzo postaju trivijalne. Tako je nekako napisao jedan latinoamerički pisac, da me ubijete ne mogu da se setim koji, naći će se većneki komentator – erudita da nas podseti. Pisac je mislio na književnost, ja – budući Srbin – mislim na politiku i na kosovske barikade, koje takođe podležu trivijalizaciji.

Dan, dva, tri, hajde i jednu nedelju, barikade bivaju vest i uspevaju da ispune cilj ovdašnje političke elite – neprestanost psihotizacije građana i produžavanje večnog poluratnog stanja. Ali posle tog vremena, sve nekako pređe u rutinu, „vanredno stanje“ se nekako normalizuje, branioci barikada se raskomote na balvanima, počne tu da se kuva i jedno novo jelo – „srpski kupus“, deli se to sa dušmanima, pored barikada polako počnu da prolaze kamioni i čovek prosto mora da se zapita: zbog čega se sve to radilo?

Dobro, mnogi na severu Kosova imaju lepe vajde od odsustva bilo kakve kontrole na tom području. Ali kakve koristi od toga imaju beogradske političke đuvegije, a misle da neku imaju, inače nas ne bi danima obasipali detaljnim reportažama sa Brnjaka i Jarinja? Praktične koristi, dame i gospodo, nikakve nema. Naši tradicionalni „dušmani“ odavno su provalili sistem. Sede i čekaju da se čitava stvar takoreći trivijalizuje i ugasi sama od sebe. Onda mi – kako se to kaže – legnemo na rudu. I po ko zna koji put dokažemo da je vajna srpska kurčevitost i spremnost na borbu do poslednjeg čoveka najobičniji mehur od sapunice. Što, naravno, neće sprečiti naše geostratege da pred prvim sledećim problemom ponovo posegnu za barikadama i „masovnim okupljanjima Srba“.

To nije posledica istorijskog usuda, kako nas uče ovdašnje baba-Zorke, nego posledica odsustva ideja i racionalnosti. Kosovski problem uopšte nije nerešiv, daleko od toga. Ali moguće ga je rešiti samo postupanjem suprotnim od onoga koje je problem i napravilo. Da banalizujemo: ako, recimo, imate problema sa heroinom, prva stvar u procesu oslobađanja od te gadne navike jeste prestanak uzimanja heroina. Primenjeno na našu temu – početak rešavanja kosovske kvadrature kruga podrazumevalo bi odustajanje od produkcije lažnih mitova, od džiberske uvređenosti, samosažaljenja i od sumanutog projekta nametanja naše volje ostatku sveta.

Što uopšte ne znači „odustajanje od nacionalnih interesa“, kako to – opet – tumače naše političke i analitičke baba-Zorke. Jer, znate šta, ako „nacionalni interes“ nije pod vašom kontrolom, ako za njega ne možete da učinite ama baš ništa, a neprestano insistirate na njemu, onda tu nikakvog interesa i nema, a dara brzo postane skuplja nego mera.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari