E, dame moje i gospodo, leto ide, valjalo bi otputovati negde, a pustih para nema. Šta da se radi? Ja sam, recimo, dok sam bio mlađi i dok su me, da kažemo, mamila prostranstva, u vremenima oskudice pribegavao takozvanim putopisima.
Ako imaš malo mašte, latiš se knjige putopisa, udubiš se u štivo i bez potucanja po vozovima, brodovima i avionima, vidiš sveta i to u finom društvu, Rastka Petrovića, recimo, sa kojim očas posla obiđeš Afriku. Tako je to bilo nekada, ali kad stvari krenu naopako, nigde kraja. Gde danas naći dobar putopis? Taj nekomercijalni književni žanr – nema tu slika, seksa i eksplicitnog nasilja – tekoreći je u opadanju.
Ali još se poneki može naći. Evo, recimo, moja drugarica Milka Lučič, novinarka kulturne rubrike „Politike“ iz njenih najboljih dana, napisala je knjigu odličnih putopisa „Mediteranska ceremonija“. Dakle za samo…(ne smem da kažem tačno za koliko, ali svakako ne mnogo, dinara da bih došao u sukob interesa sa izdavačem) Milka Lučić će vas povesti ne samo na mediteran, kako naslov sugeriše, nego i do Italije, Egipta, Pariza, a u digresijama i na još mnogo zanimljivih destinacija.
Dakle, sa Milkom ne samo da proputuješ svet i ne samo da u mašti vidiš mnoga pitoreskna mesta, nego sretneš i mnogo interesantnih ljudi, naročito pisaca i filozofa, počev od Hadrijana, zaključno sa Sioranom, recimo. Eh, da je Panović darežljiviji, mogao bih vam satima pričati o tome, ali me karakterna ograničenja obavezuju na sažetost, pa ću se ograničiti na zapis o jednom Milkinom boravku u Parizu, gradu svetlosti.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.