Ne možeš ti Srbina prejebati, bato. Baci pogled na tekst i odmah te skrozira! Nema te zavere koja će izmaći nedremanim patriotskim očima. Naročito ako je ta zavera prikrivena bajagi naivnom temom kao što je film „Montevideo, bog te video“. „Kako baš da se pogodi“, piše komentator Raka, „da g. Basara objavi ovaj članak odmah nakon što su se reditelj i glavni glumac ‘Montevidea’ solidarisali sa generalom Divjakom? Cilj g. Basare je, nažalost, očigledan i nedvosmislen.“


Eto ti ga! A ja baš mislio da će stvar proći neopaženo. To jest: da ću dati podršku Sergeju i Bjeli, a da to niko neće primetiti. Doduše, osim političkih ima i komercijalnih teoretičara zavere. Tako izvesni Frank zapisuje: „Kupujem svaki dan Danas i kupiću ga i sutra (Panoviću, šalji zahvalnicu!) i nadam se, gospodine Basara, da se nećete baviti recenzijom filmova. Grešne mi misli, pomislio sam da ste rešili malo da ga pogurate, ako je gledanost opala.“

Samo po sebi se, valjda, razume da ću zbog lavine gledalaca koji će posle čitanja moje kolumne nagrnuti u bioskope dobiti procenat od prodatih ulaznica. Pa kad se to sabere sa onim parama koje mi Vatikan, Kominterna i Tel Aviv šalju da pišem romane nepodudarne sa Ljušića „povesnicom“, gde će biti kraj mojim posedima.

Ovakvi i slični komentari posledica su decenijske intoksikacije masa (ne mešam ovaj pojam sa indoktrinacijom) „nacionalnim“ kičem, bulažnjenjem i halucinacijama. Na to je neko vremenom naseo, neko nije, nikog ne treba kriviti, to je kao virus H1N1: napada i ovakve i onakve, i dobre i loše. Ali bitno je naglasiti da su autori i širitelji paranoje za taj posao uzeli debele državne pare, pa sada – savest, valjda – ko god im nešto spočitne, odmah zagraje – plaćenik.

U suštini, ovde je potreban samo jedan, najviše dva patriotska komentatora. Em za sve nema mesta u medijima, em je tekst uvek isti: Prodaja vere za večeru, Vuk Branković, izdaja, plaćeništvo, rasrbljavanje i bla, bla, bla. I ovaj se, tobože demokratski i evropski režim, obilato služi rečenom intoksikacijom. Šalje po Jevropi nekakve crvene poternice, po aerodromima hapse srboubice, pa ih posle puštaju u nedostatku dokaza. I tako unedogled. A sirotinja raja kliče od oduševljenja što se državnici brinu za srpski narod.

Jer, sve dok se danima po novinama graji zašto je Sergej nosio majicu sa Divjakovim likom i dok ključa uzavrela srpska krv, pitanja poput ovog: zašto Srbija i Srbi tonu u nezaposlenost, očaj, bedu i divljaštvo, nemaju neku naročitu prođu. A za pomenuto sigurno nije kriva majica sa Divjakovim likom. Opasuljite se, naivčine.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari