Znao sam da stvari neće izaći na dobro onoga momenta kada je došlo do spajanja politike, kulture i zemljopisa. Jedno vreme se nije moglo živeti od takozvane Srednje Evrope. Postala prekonoć Srednja Evropa šik; tu je, bajagi, civilizovanost bila uhvatila najdubljeg korena, pa su se za prijem u SE maltene organizovali kvalifikacioni i prijemni ispiti, a i neki naše gore listovi počeli da se kandiduju za srednjoevropljane. Ko vele: sve je bolje nego Balkan. A – ruku na srce – neke naše regije, Vojvodina recimo, ispunjavaju geografske uslove da budu u Srednjoj Evropi. Zlatna je sredina. Samo ju je teško definisati.


Potom je u opticaj puštena nova patka – Zapadni Balkan. I tu su i nas ugurali. Protiv čega, načelno, nisam imao ništa protiv. Istina, jedna me je stvar kopkala: ako već postoji Zapadni Balkan – šta se dogodilo sa Istočnim? Ne znam za vas, cenjeni publikume, ali ja nikada nisam naišao na rečenicu „zemlje Istočnog Balkana“. To bi, pretpostavljam, trebalo da budu Bugarska, Grčka i (evropska) Turska. Biće da pomenute države nisu pravile pizdarije, pa su zbog toga pošteđene pozicioniranja na ruži vetrova. Dotle se, dame i gospodo, došlo, kada se hoće reći da je negde dobro, onda se kaže Srednja Evropa, a trablmejkerima zapadne Zapadni Balkan. Koji će, kako stvari stoje, uskoro biti jedini Balkan. Sve će ostale zemlje u doglednom vremenu biti ili srednja ili zapadna Evropa.

Vremenom se u zemljama Zapadnog Balkana usled raznoraznih frustracija pojavilo žestoko antizapadno raspoloženje. I – posledično – porast simpatija za istok. Neka ko god hoće kaže da su u ovom slučaju „zapad“ i „istok“ prepuni simboličkih značenja, ja čvrsto ostajem na pozicijama pomalo zapostavljenog nominalizma i tvrdim: krajnje je idiotski mešati emocije i strane sveta. Neka su na zapadu naši tobožnji arhidušmani, a na istoku braća rođena, ni dušmanstvo ni bratstvo nemaju nikakve veze sa istokom i zapadom, a pogotovo ne sa severom i jugom koji su – u aktuelnoj geopolitici – zbog nečega izgubili svaki značaj.

Da ne govorim o pogubnosti uvođenja strana sveta na fudbalske tribine kao da će na njima sedeti navigatori, a ne navijači i kladioničari. Šta će jug, sever, istok i zapad na Marakani, recimo? Tim pre što ogromna većina stadionskih posetilaca garantovano ne bi znala da odredi strane sveta. Stadion, dame i gospodo, nije kompas. Dovoljno je obeležiti ulaze: A, B, C… i vozi Miško. Inače, neće to izaći na dobro. Jer, kada posle smese geografije i politike na red dođe hemija – onda će svima trebati kožne gaće.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari