Bi i prođe i Kongres – valjda se tako zove – Socijalističke partije Srbije. I to me načas vrati u devedesete kada sam ime Dačićeve stranke pisao ovako: SPS (boljševika). Mnogo je godina prošlo od tada. Revolucionarni zanos je u međuvremenu poprilično oslabio. Kako stvari stoje, socijalisti su definitivno odustali od diktature proletarijata, eksproprijacije eksproprijatora, kolohoza i odlučili da postanu moderna stranka umerene levice. Ajde da im ne baksuziramo odmah na početku. Možda ozbiljno misle. Dajmo im sto dana. Pa da vidimo šta će iz svega da ispadne.


Zahvaljujući komunističkom nasleđu, SPS je od nastanka bila najorganizovanija i najdisciplinovanija stranka. Jer u stranci ljudi posebnog kova nema cile-mile ni improvizacija. Tu se oduvek znalo ko drži visak, a ko meša malter. Hijerarhijska struktura se strogo poštovala. U suštini, socijalisti se (a svi smo pomalo socijalisti) ne razlikuju bitno od demokrata ili radikala, ali unutrašnje ustrojstvo stranke je bilo takvo da jurodivima nije ostavljalo mnogo manevarskog prostora. Sad će mi neko nabiti na nos Bidžu i Raku. Ali ni Bidža ni Raka, gospodo, nisu bili jurodivi; ljudi su bili zajebanti. Poznato je da sam Miloševića nenavidio. Ali sam mu uvek skidao kapu zbog umeća da stoku dovede u red. I dan danas mislim: šteta što je bio komunjara. Veliki je jazuk što ne bi desničar. Desničar u pravom smislu te reči.

Sasvim je druga stvar što je Milošević spsovsku organizovanost iskoristio na najgori mogući način. I posle fizičkog nestanka, njegov duh je dugo lebdeo nad SPS-ovim rukovodstvom i članstvom. Ta, nije li još na prethodnom kongresu Dačić pretio nekakvom oružanom silom i bljuvao vatru po klasnim neprijateljima. Sada, kako vidimo, Ivica sasvim drugu vunu prede. A kako i ne bi? Na kongresu se pojavio Gospodar lično i izrazio svoje najbolje želje, nadanja i pročaja.

Odmah potom po srbijanskim se čaršijama i mahalama pronela glasina da će Ivica Dačić, posle DS-ovog kongresa, biti promaknut na položaj predsednika vlade. Evo, ne verujem sopstvenim ušima, ali izjavljujem da svesrdno podržavam tu glasinu i da se pridružujem prezidentu u izražavanju najboljih želja, nadanja i bla, bla, bla. Ivica Dačić je, naime, odličan operativac. Iako je zaista odustao od petoljetki, elektrifikacije i podizanja svetske revolucije, neće on uopšte biti loš premijer. Dobro, de, da ne preterujemo, neće Srbijom poteći med i mleko (naročito ne mleko, još ga nema ni u prodavnicama); neće Srbija prekonoć postati lider u regionu. Ali kod Dačića – ako se glasina realizuje – neće biti „vibrantnih“ samovoljnika. A i prezident će nam se malo odmoriti. Utom eto i sledećih izbora. I Bog nas veselio.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari