E, dame i gospodo, svetom Savi pripisuju autorstvo rečenice da smo mi, Srbi, istok na zapadu i zapad na istoku, to lepo zvuči, a ništa ne znači, što me navodi na jeretičku pomisao da su tu rečenicu svetom Savi, koji nije razmišljao u hladnoratovskim kategorijama, u usta stavili zagovornici takozvanog „svetoslavlja“, ekipa, dakle, koju bi svetitelj – garantujem ovo – dobro isprašio motkom.


Sada smo otišli korak dalje. Sada smo, cenjeni publikume, divlji zapad na istoku. Neki kombi „isekao“ nekog punta, a vozač iz punta ni pet ni šest – izleti iz auta i upuca kombijevog vozača. Srećom u nogu. Policija, je li, „traga za počiniocem“, sa nekih trideset procenata punog kapaciteta jer je u štrajku. Ne znam, vaistinu, na šta će ovo da izađe. Takozvana „sečenja“ su svakominutna pojava na zakrčenim beogradskim ulicama. Vozio sam svugde po svetu i tvrd vam stojim: nema poganijih vozača od beogradskih. Ponekad bi im možda mogli konkurisati kiparski. Ali na ulicama Nikozije nema pucnjave. A zašto nema pucnjave? Zato, dame i gospodo, što na Kipru – osim ako nisi oficir ili policajac – livor možeš videti samo u kaubojskom filmu. Civilima je na tom egzotičnom ostrvu jednostavno zabranjeno posedovanje oružja. Osim lovačkog. Koje ničemu ne služi. Na Kipru nema ni divljači. Ili je ima u simboličnim količinama.

Ovo ne znači da poneki drčniji kumbaros ne nađe način da ilegalno dođe u posed utoke. Ali, kukala mu majka ako ga savataju sa pištoljčinom. Ako li je ilegalni livor pri tom i napunjen, kumbarosova majka će još više zakukati. A ako je i otkočen, majka će mu kukati do kraja života. Sve po zakonu. I ovde je donesen neki zakon o oružju, ali je doživeo sudbinu svih srpskih zakona. Negde u avgustu, Novak nekoga pobedio, kad zapuca, mili Bogo, na Čukarici, sve se orilo, a mačkovi se razbežali, svaki sa po primerkom protivpištoljskog zakona okačenim o rep.

Beše i neki zakon koji je zabranjivao držanje takozvanih opasnih pasa, pa čitam u crnoj hronici da je neki pit bul odgrizao uvo trogodišnjoj devojčici. Neka mi proste bolje obavešteni, ali ako se dobro sećam pit bul sorta beše zabranjena u Beogradu. Nemam ja ništa protiv pasa, naprotiv, ali se ti bajagi fensi kerovi ne mogu kontrolisati. Ako hoćeš psa, eto ti vučjak, a najbolje uzeti nekog avlijanera. Najpametniji su i najodaniji. E, sad se sa tugom sećam SFRJota u kome je sve bilo zabranjeno. I poredim ga sa takozvanom Republikom Srbijom u kojoj je sve dozvoljeno.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari