Malo li je, more!



Završi li se više ova Olimpijada? Zna li Olimpijski komitet za poslovicu: zasviraj i za pojas zadeni. Neće valjati ako ovo još malo potraje jer će teška depresija zavladati srpskim narodom i senatom. Malo je falilo da olimpijski duh uzme danak i u ljudskim žrtvama.

 Premijer i spoljni ministar potegli avionom u London da bodre naše sportiste, vladin avion se po tradiciji batalio (događalo se to i bivšem premijerovom šefu, Miloševiću), umal da bude belaja, ali pobedila je srpska snalažljivost. Kvar je popravljen, pa su visoki putnici odleteli u London da bodre vaterpoliste. E sad, posle takvih sostojanija, neka oni plivajući majčini sinovi stisnu petlju, pa ne osvoje medalju.

Moram priznati da je olimpijski duh u jednom trenutku poneo i moju malenkost. Šta da se radi? Sedi se u kafiću, društvo hoće da gleda prenose, nije red da budem kvariigra, pa sam svake večeri savijao rep i odavao se sportu, razumljivo u granicama svojih mogućnosti. I da vidite, dobro mi je činilo. Ako se već mora zuriti u ekran, bolje je gledati odbojku, košarku i atletiku nego po stoti put reprizirane serije, socrealističke TV dnevnike i grand parade.

U Srbiji, međutim, ništa, pa ni Olimpijada, ne može da prođe bez uplitanja politike i pomahnitalih novindžija. Naši državnici (i novindžije) još uvek se ne odriču namere da preko grbače sportista poprave očajno stanje u zemlji i da povrate Kosovo. Da nije bilo nesnosnog političko-novinskog pritiska, kladim se da bi srpska muška i ženska momčad osvojili još poneku medaljicu. Ali strepnja je učinila svoje. Omanulo se tamo gde se izdaja najmanje očekivala – u „srpskom plivanju“ i „srpskom tenisu“.

Kad su već omanule naše međunarodne zvezde, pažnja ovdašnje društveno-političke javnosti se okrenula, ajde da ih nazovemo, „sitnim“ sportovima. Najpre je zablistala medalja u streljaštvu, a Ivana Maksimović je momentalno unapređena u čin Novaka Đokovića. Onda je zlato osvojila Milica Mandić u disciplini tekvondo, za šta je, pretpostavljam, čeka unapređenje u Jelenu Janković. Videćemo večeras (nedelja) šta će uraditi vaterpolisti, a onda će sportski analitičari krenuti u traganje za uzrocima neuspešnosti naših sportista kojima smo dali sve, a oni nam zabili nož u leđa. Nema se tu rašta lupati glava. Objašnjenje je jednostavno: Kakva država takav i sport. Konačno, osvojili smo medalje u onome u čemu smo najbolji: u pucanju i u makljaži. Malo li je, more!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari