Demokratska stranka je zakazala miting i prošle ga subote uz Božiju pomoć i održala i to bez gungule i žrtava u ljudstvu i materijalu, što se nipošto ne može reći za jubilarnu sto četrdeset i osmu kalakurnicu na „večitom derbiju“, koji je – vrlo znakovito – koincidirao sa mitingom. A zašto „znakovito“ – to je, čestnejši đuturumi, u neku ruku tema naše današnje kolumne.

 Šta je, dakle, bilo na mitingu? Govornici DS-a su, predvidivo, osuli tone i tone drvlja i kamenja na narodnjačku vladu i njenog alfa mužjaka Aleksandra Vučića, ali se u pravednom gnevu – izuzimajući neiskrenu samokritiku tipa „i mi smo grešili“ – nisu osvrnuli na sebe i na svoju ulogu u pretvaranju Srbije u večiti „večiti derbi“. Narodnjačka vlada na čelu sa Vučićem nije, da kažemo, pala s neba. Naprotiv, aktuelna se vlast, sastavljena – kako Pajtić reče – od neškolovanih i falsifikovanih dilbera, dokopala Prezidencijalnog konaka i Pustoline u Nemanjinoj zahvaljujući udarničkom (ne)radu Demokratske stranke, koja se u rekordnom roku od elitističke pretvorila u (amatersku) populističku stranku.

Dobro de, ako je i grešila, a jeste, da li je DS bar izvukla pouke iz svojih brljotina? Ne bih rekao! Nisam čuo – a možda mi je nešto promaklo – ni jednu jedinu suvislu ideju šta DS namerava da učini da bi se ponovo vratila na vlast i šta bi sa vlašću učinila ako se jednog dana na vlast vrati, što ovakva kakva je, belćim, neće. Već i sama masna laž da se na Trgu republike okupilo trideset hiljada ljudi, a ne nekoliko puta manje, svedoči da DS ne odustaje od politike laganja, mašćenja i falsifikovanja stvarnosti. Vučić i narodnjaci su, zapravo, „više nego ubedljivo pobedili“ samo zahvaljujući tome što imaju deblji obraz i što su neuporedivo veštiji u gorepomenutim disciplinama. Tadić, fakat, nikada ne bi sebi dozvolio da se prenemaže, da sedi na stiroporu i da glumata štrajk glađu, ali je uprkos tome isti taj Tadić – skupa sa svitom – značajno doprineo stvaranju atmosfere sluđenosti u kojoj se iz provincijalno-cirkuskih predstava može izvući politički profit.

 Mene, međutim, ne brine sunovrat Demokratske stranke, kao što me ne brine ni Vučićev visok rejting, što reče Žarković, brzo će mu ga oboriti prigradski đilkoši iz njegovih redova, sastavljači kretenske čestitke upućene Pajtiću & Co. Brine me što više niko – ili gotovo niko – ne veruje u izvorne ideje Demokratske stranke, a još me više brine što ni njeni posmrtni ostaci u to ne veruju. Brine me, takođe, kakvi će se svati dokopati Prezidencijalnog konaka i Nemanjine kada Vučiću i narodnjacima istekne rok trajanja? Ovakva kakva je, DS to sigurno neće biti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari