Kada se spava na časovima i kada se lekcije ne uče sledi ponavljanje razreda. Naše vlasti, po svemu sudeći, nisu naučile prošlogodišnju lekciju. Mislim na pičvajz oko gej parade, koja bi zakazana, pa premeštena, pa otkazana jer država „nije mogla da garantuje bezbednost učesnicima skupa“. Ove godine se opet čuju pozivi na izlazak na ulice i na nasilno sprečavanje srpske „sramote“, „izopačenosti“ i koječega, a naši su državnici ispalili par parola o tome „kako neće tolerisati nasilje“ i bla, bla, bla.


Koliko se sećam, i prošle godine su pucali istim ćorcima. To nimalo nije uplašilo aktiviste „patriotskih“ nevladinih organizacija, spremali su se za ljuti boj, a državnici su – u (opravdanom) strahu da će ih „Obraz“ svrgnuti sa vlasti i poslati u surgun, kako se to sada popularno kaže – kapitulirali. Ja sam, ako dobro pamtim, sa ovih stranica državnicima skrenuo pažnju da su im male šanse da „odbrane“ teritorijalni integritet i ustavni poredak na Kosovu ako već nisu u stanju da taj integritet i poredak odbrane u Knez Mihajlovoj. Otišao sam, docnije, i korak dalje i ustvrdio da organi države Srbije tradicionalno (nije u pitanju samo ova, nego sve vlasti) uopšte i ne bdiju nad teritorijalnim integritetom i ustavnim poretkom, nego su pretorijanska garda otuženih pseudolita, njihovih poslovnih i kućnih prijatelja, rođaka i poslužitelja.

Jer da nije tako – jemčim za ovo – nikada ne bi došlo do secesije Kosova. Bilo bi, naravno, secesionističkih tendencija i organizacija, ali takvih ima i u Škotskoj, o Severnoj Irskoj da i ne govorimo, pa se domovine dveju dobrih sorti viskija nisu otcepile. A zašto? Zato što politika Londona nije kombinacija mitologije, narodnih doskočica i režimskog žurnalizma, nego je ono što treba da bude, a šta treba da bude – o tome se dovoljno pisalo na ovim stranicama. Elem, listen to uncle Bas: Bezbedno održavanje gej parade je državno pitanje broj jedan. Jer celomudreni bojovnici ne nasrću na vesele momke i devojke, nego na demokratski i ustavni poredak. Gej parada je samo najmekši deo ionako otromboljene državne trbušine i puzajući mini državni udari – iza kojih vrlo verovatno stoji jedan gospodin koga sam osumnjičio da je palikuća – nisu odbrana neugrožene i sasvim razobručene heteroseksualnosti, a još manje u Srbiji apsolutno nepostojećeg morala, nego su pokušaj destabilizacije i stvaranja haosa koji bi Minervin miljenik iskoristio da se vrati na vlast i da dovrši svoju štetočinsku misiju.

Nema, gospodo, u celoj ovoj stvari ni trunke seksualnosti ili brige za „narodni moral i zdravlje“; sve je politika. Totalitarni duh – ovde još uvek živahan i poprilično masovan – jednostavno ne želi demokratski poredak koji se temelji na ustavom garantovanom tolerisanju svakovrsnih različitosti. Kako ustav ne deluje magijski i kako se o njihova slova lako može oglušiti, tu su zakoni koji sankcionišu kršenje ustava i pokušaje rušenja ustavnog poretka. Dakle, ako nevladini bojovnici ponovo nasrnu na povorku, to neće biti napad na gejove – oni su tu dimna zavesa – nego atak na temelje demokratskog uređenja Srbije.

Prezident je tim povodom rekao nekoliko lepih reči o tome da samo država ima pravo na primenu sile. Pa kad već tako lepo zbori, mogao bi poslušati druga Tita, preći sa reči na dela i lično se pojaviti na gej paradi ne da bi podržao ili osudio bilo koji oblik seksualnosti, nego da bi garantovao ustavnost države kojoj predsedava. Bi on privatno, nije on tutumrak, ali mu – garantujem – tink-tank ne bi dozvolio. Ode pedeset hiljada glasova. Marketing, bato.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari