Nastavak bombardovanja

* Ne samo da naši državnici (svih boja) nikada ništa (ozbiljno) nisu radili - niti to danas rade - na izbegavanju i sprečavanju poraza, nego su poraze maltene prizivali, s potajnim ciljem da Srbiju konzerviraju u stanju fingirane očemerenosti

Ostavite komentar


  1. Bezmalo na silu, upravo procitah supruzi Vasu kolumnu a ona k““o iz topa:"Da nije zalosno bilo bi smesno". Bojim se da bolji komentar i ne treba smisljati. Svako dobro.

  2. Tebi, Base, često govori tvoj komentatorluk da ti je (reč) ka vladičina. A ja kažem: Možda ka Amfilohijeva, a ne ka Njegoševa. Opisujući sličnu situaciju, na koju si ti utrošio celu kolumnu, Njegoš je kraće i lepše rekao: "Čašu meda još niko ne popi dok je čašom žuči ne zagrči/ Čaša žuči ište čašu meda, izmješane najlakše se piju".

  3. Bardovi su zato bardovi što su u stanju da se iz visina duhovne vertikale brzo sunovrate u horizontalu kluba književnika. Inače bi se (jer vertikala ište horiozontalu) neminovno našli u horizontali tzv. aleje velikana

  4. Samo Novak da nam se išupa od nacionalne očemerenosti i osvoji Vimbldon. Da i narod malo do““vati horizontalu – kad već nema ničeg na astalu.

  5. Sve je tačno. Narod folira da voli rad i poštenje a njegovi voždi ga foliraju kako kapiraju da on voli rad i poštenje. A i jedni i drugi jako dobro znaju da ne vole ni rad ni poštenje. Već džabalebarenje i lopovluk.
    I to je cela naša moderna istorija. Džabalebarenje, lopovluk i po koji izgubljeni rat. U kafanama uz jeftino pivo, dakako, proglašen za pobedu.

  6. Kolumnistini obožavaoci, napred, ostali stoj! E ovo ako objave, svaka čast

  7. Bez greske a pravo u centar. Kod nas je takvo ponasanje vodja i podvodjica zagarantovano. To je prosto tradicija koja nece podbaciti ni u najsvetlijim trenutcima naseg bivstvovanja. Nije nas izneverila ni u proslosti. Mislim da bi tu pomogla samo visevekovna "germanizacija" nasih prostora ali moguce je da se varam. Tesko je pobediti vekove bahatluka i nereda duboko usadjene u mentalitet i navike ljudi. Treba se zapitati, kakav smo mi narod kad nam je "elita" ovakva kakva jeste.
    U svakom slucaju, valja i dalje kritikovati i traziti odgovore. Zato imamo Basaru.

  8. Evo učinci te "mržnje": zub za zub….učili su nas 30 g da mrzimo SAD. Znači zemlja od 7 miliona da vodi rat zub za zub sa SAD 325 miliona….evo pročitati komentare u raznim novinama o ubistvu crnog studenta u Grčkoj…znači kako je bilo moguće da mala zemlja (Sloba, Mira i & vode takvu politiku da im nepriajtelj bude SAD? Zatim zašto je posle 2000. ta samibilačka politika nastavljena?
    Evo Basara kako to ide….danas ubiješ crnca (naša devojka da se veseli i slika s crncem, čist rasizam) ….ako se vrate u Srbiju neće ni ići u zatvor (to će da se zataška)….ali šta bude posle toga…posle u sulidoj vožnji nekog ubio na pešačkom prelazu i nikom ništa…posle koju godinu dođu na red razvedena supruga (zajedničko dete)….a kasnije i roditelji….
    tako izgleda 30 godišnje apsolutno pogrešno obrazovanje koje je zasnovano na MRŽNJI (mržnja i samo mržnja), kao i nepostojanja pravosudnog sistema (jer ovo što mi imamo je najobičnija imitacija pravosuđa).

  9. Pored Simovića napad Nemačke je bio suvišan. Simović i mudraci su bili dovoljni da svojim naopakim procenama unište kraljevinu. Ali celo to zlo je kulminiralo još na Vidovdan 1914. godine. Deset godina pre toga se uporno guslalo o ujedinjenju, slovenskoj braći, slobodi a sve su to bile isuviše liberalne stvari za dinarce ogrezle u turskom zulumu. Jednostavno rečeno, uvek nam je falio taj evropski period humanizma i renesanse. Bez njega smo bili i ostali samo poludivlja i skroz luda balkanska horda.

Ostavite komentar


Dijalog

Naslovna strana

Naslovna strana za 24. oktobar 2024.
Galerija

Pretplati se i postani deo Kluba čitalaca Danasa

Klub čitalaca Danasa je zajednica pretplatnika na dnevni list Danas kojima je, pored ekskluzivnog pristupa novinama u PDF formatu veče pre nego što se štampano izdanje nađe na trafikama, dostupna i celokupna arhiva lista onlajn. Članska kartica obezbeđuje i preko 50 popusta naših partnera, kao i pozivnice za naše događaje i akcije.

Slobodan Georgiev, novinar

Danas čitam od prvog broja. Kada se pojavio ’97. posle protesta izgledao je kao nešto što nam treba i ostao je tu sve ove godine.