Dobra vest, cenjeni publikume! BIA ubuduće neće prisluškivati i nadzirati vaše telefonske razgovore, SMS-ove, vaše krike i vaša šaputanja.

„Srbija, zemlja neprisluškivanja“, eto još jednog slogana koji se može ispandrčiti na aerodromu „Nikola Tesla“, tik pored slogana „Srbija, zemlja šampiona“, a u neposrednoj blizini pank- spomenika Nikoli Tesli, vrhunaravnog egzemplara Koštuničine nacionalne estetike.

Na osnovu čega vam objavljujem ovu blagu bezbednosnu vest? Na osnovu činjenica, kako drugačije. Rodoljub Šabić i Saša Janković potegli kod novog načalnika Udbe koji me – tek danas dokonah – likom neodoljivo podseća na bivšeg velikog srpskog prijatelja Danijela Šifera. Šabić i Janković su uradili šta im dužnost nalaže, skrenuli su pažnju našem novom Huveru da poverena mu služba, ako joj se neko učini sumnjiv, mora najpre na sud, po bumašku, pa tek onda u akciju postavljanja mikrofona ili – šta ti je tehnologija – u još jednostavniju akciju: pravo na vrata vašeg mobilnog operatera koji vam poklanja hiljadu SMS-ova i garantuje privatnost.

Koliko sam razabrao iz novinskih izveštaja, načalnik Rodić je povereniku i ombudsmanu ovako rekao: „Nećemo neovlašćeno prisluškivati, majke mi! Dabogda crko ako se vratimo staroj, prevaziđenoj Udbinoj praksi sveopšteg kontrolisanja.“ Gimmi five, gospodo, pretpostavljam da je načalnik tim rečima ispratio poverenika i ombudsmana.

Ne znam za Rodoljuba i Sašu, ali ja novonačalniku nisam poverovao ni slovca. Čekaj malo, ako vi, to jest Udba, tradicionalno sumnjate u nas, takozvane građane (naravno, bez obzira na rasnu, versku, nacionalnu i bla, bla, bla pripadnost), šta vas navodi na pomisao da bi mi, građani, trebalo da vama verujemo na reč? Naročito ako se osvrnemo na govor brojki. A brojke su neumoljive. I sad ću da vam ih podastrem. (Izvor informacija, tekst Voje Tufegdžića u NM-u) Naš vekovni neprijatelj, Amerika, ta tamnica naroda, mučionica crnaca i Indijanaca, koju nastanjava cirka trista miliona duša, godišnje prisluškuje nekoliko desetina hiljada sumnjivaca, dočim se u Srbijici (cirka sedam miliona) prisluškuje nekoliko stotina hiljada. Pa šta hoće taj poverenik i taj ombudsman? Nema tog kadiluka, tradicionalno sklonog inerciji, koji je u stanju da izda sedamsto hiljada dozvola za prisluškivanje? Znate li vi koliko je to artije? Koliko energije? Morate im verovati na reč. Nema vam druge.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari