U mnoštvu zanimljivih tema koje je srpskom novindžiluku ponudio kraj prošle nedelje u i vikend, svakako se izdvojilo radno gostovanje vlade Srbije u Nišu. Na čelu sa premijerom, a da kako drugačije.

Ideja da vlada povremeno obilazi provincijalne varoši načelno nije loša jer centralizovane države, kakva je među pročim i naša, lokalnim voždovima pružaju neograničene mogućnosti da vršljaju po svojim zabranima kako im dune; dovoljno je samo da povremeno iskažu verbalnu podršku „celovitosti Srbije“ i, naravno, Glavnom Voždu i eto im odrešenih ruku, kao onim lokalnim bad guysima iz vestern filmova koji su istovremeno i šerifi i sudije i vlasnici saluna i hotela i potkivačnice, koji se za sve pitaju, a kojima Klint Istvud na kraju smrsi konce. Nije, dakle, zgoreg lokalnim moćnicima pokazati državne zube, što se na televizoru lepo videlo po oduševljeno zbunjeno uplašenim izrazima lica niških visokih dužnosnika

Mora da je Oco Vučić osim neizbežnog Vebera čitao i jednog, takođe nemačkog, autora čijeg imena trenutno ne mogu da se setim, koji je tvrdio (i dokazivao) da je čuvena pruska disciplina proistekla iz prakse Fridriha Velikoga da se na berlinskom Marsovom polju po vazdan vrše vojni egzerciri, koji su tvrdi autor postepeno, neosetno, mic po mic, u svesti Prusa za sva vremena usadilo ideju reda i subordinacije.

Za razliku od Fridriha Velikog, Oco Vučić nije iz kasarni izveo čete na niško Marsovo polje (po kome je birvaktile i moja malenkost egzercirala) nego je civilne ministre uveo u kasarnu koja će im, kako sam obavešten, biti stanište tokom vladinog tamošnjeg gostovanja, sa sve zajedničkim WC-om i kupatilom, a da li će popečitelji hraniti sa kazana, ili će moći da svrate u „Kalču“ na roštilj, javnost o tome nije izveštena.

Vučić baš voli da mu ga da po pompeznosti i jakim utiscima, to je opštepoznato, ali mi se čini da je ovoga puta malčice prekardašio, što ne znači da mu kratki popečiteljski vojni rok neće doneti poene kod sirotinje raje, a držim i da taj postupak stoji u izvesnoj opreci sa njegovom niškom izjavom da je „Srbija na putu da postane moderna zemlja zadovoljnih građana“ zato što u „modernim zemljama zadovoljnih građana“ ministri naprosto ne spavaju po kasarnama, a osim toga od ministara u kasarni do oficira u vladi korak nije tako veliki kako na prvi pogled izgleda.

Najbolje mi se, međutim, svidela Ocova izjava o džabolebaoršima koji se švrćkaju po stanovima bosi i u gaćama, a čekaju da im on, Vučić, pusti grejanje, ako ni zbog čega, a ono zato što sam prethodnih dana posle deset uveče morao da oblačim džemper. Pusti, Vučiću, grejanje, pa onda kritikuj.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari