– Dva i pol milijuna. Dva i pol milijuna barela sirove nafte – toliko vrijedi prelazak tvog sina u islam i promišljeni potez vodnika Stanivuka, nastavio je maršal Tito. – Arapi su širom otvorili slavine. Sada naši hrabri piloti mogu po cio dan letjeti u nadzvučnim zrakoplovima i čuvati sigurnost našeg neba, a parno grijanje će radnim ljudima biti dostupno i besplatno i ljeti. A ti, žao mi što je Sulejman, pa mi žao! Što bi na to rekli naši drugovi: Nurija i Hamdija Pozderac, Džemal Bijedić, Aljo Akanović i drugi muslmani-narodni heroji? Klasna svijest ti je oslabila, Velizar.


– Izvršiću samokritiku, druže Maršale.

– Ne treba! Već si je izvršio. Razmišljaj dijalektički! I za ime Boga, nemoj više stojati mirno. Na mjestu voljno, zauvijek! Mi, komunisti, preobražavamo svijet tako što nedostatke pretvaramo u prednosti, a mane u vrline. Dijalektika, Velizar. No, imam ja plan. Ali idimo redom. Odlučio sam da ti ponovo ukažem povjerenje. Ti si čovjek posebnog kova, a takvi nam danas manjkaju. Prerano si i umirovljen! Još ti možeš doprinijeti razvoju naše zemlje. Zbog svega toga sam odlučio da te postavim za komandanta Beogradskog sajma. Pardon – za direktora.

– Služim narodu, druže maršale!

– Tamo je, na Sajmu, došlo do nekih nepravilnosti. Anarholiberali, tehnomenadžeri i tehnokrati, potpomognuti velikosrpkim nacionalistima, suvereno haraju Sajmom. Isuviše često, tobože poslom, odlaze na zapad i podležu kapitalističkom načinu razmišljanja. Direkcija Sajma se pretvorila u, kako ono vi Srbi kažete, kalakurnicu. Po cio dan prave tulume. Dovode lorfe, glumice, pjevačice i džez orkestre. Osim toga, tamo se puše havane i pije se viski uprkos strogoj partijskoj direktivi da se havane smiju pušiti, a viski piti isključivo u Maršalatu i na diplomatskim prijemima. Nedopustiva drskost!

– Pa, molim te, sjeti se, nisu li prije – kad ono bi – tri ili četiri godine organizovali Gitarijadu. Užasna kakofonija koju su proizvodili narkotizirani čupavci čula se u mojoj spavaćoj sobi.

– Druže maršale, najoštrije sam osudio Gitarijadu na sastanku moje partijske organizacije.

– Ispravno si postupio!

– Služim narodu!

– Sajmu je potreban čovjek čvrste ruke! Uvjeren sam da si ti prava osoba. Ne sumnjam da ćeš brzo tamo zavesti red i ponovo uspostaviti partijsku disciplinu i socijalistički moral.

– Neće mi trebati ni deset dana, druže maršale. Imam li dozvolu za likvidacije?

– Okani se likvidacija, Velizar. Ono jeste da je to najefikasniji način da se stvari dovedu u red. Ali mi smo sada cijenjena članica UN i lider pokreta nesvrstanih. Zbog međunarodnog ugleda prestali smo sa likvidacijama.

– Druže maršale, dozvolite mi da se obratim. Po mom mišljenju: do pojava anarholiberalizma, revizionizma, tehnomenažerije, velikosrpskog nacionalizma i ostalih skretanja sa partijskog kursa došlo je upravo zbog toga što smo prestali sa likvidacijama.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari