U Rankovićevu kuću su posle pada u nemilost nagrnuli nenarodni elementi, kulaci, reakcionari, petokolonaši i disidenti – Mića Popović, Branislav Mihailović Mihiz, Živorad Stojković, Brana Crnčević, Jagurida Dobrijević, vladika Melentije, Vlado Dapčević, Miodrag Petrović Čkalja, Ljuba Tadić filozof i Ljuba Tadić glumac, Aranđel Gojšina, Vice Vukov, Vladimir Šeks, Srđa Popović, Ljubinka Bobić, Silvana Armenulić i mnogi drugi nenarodni elementi.

I svi su oni nastojali da Rankovića navedu na tanak led. Da ga isprovociraju da otkrije misterije Maršalovog porekla.

Da li je zaista rođen 25. maja? Da li je uopšte rođen? Da li je tačno da je Tito, u stvari, vanbračni sin grofa Baltazara, plemenitog Kegleviča, i lepe kuharice iz Sesveta, koji je završio visoke vojne škole, dopao ruskog zarobljeništva i tamo došao u dodir s komunističkim idejama?

Da li je istina da je prezime BROZ akronim tajnog satanističkog društva? Bezakonje, Rat, Otimačina, Zavera. Je li tačna tvrdnja atinskog dnevnika To Vima da je Broz zapravo Grk Zorba? Da li je, vaistinu, imao hiljadu sedamsto i pedeset žena?

Šta on, Ranković, ima da kaže na podatak iz arhive Vermahta saglasno kome je banditski vođa, Josip Broz, ubijen u desantu na Drvar, a da je na njegovo mesto prekonoć postavljen kao jaje jajetu nalik dvojnik, general NKVD-a Volkov, koji se do tada sakrivao pod feredžom i odazivao na ime Samira. Da li je istina da je tokom demonstracija u Beču Tito ubio Liberti Valansa?

Može li se verovati glasinama da je maršal godinama radio kao portir u moskovskom hotelu Lux? Je li verodostojna činjenica da je Tito agent Vatikana, prakticirajući vernik čija je misija uništenje pravoslavlja i pravoslavnih naroda. Zašto je maršal u svom testamentu izričito zabranio da mu na nadgrobnu ploču postave petokraku?

Na takva i slična pitanja – koja je maršal u direktnom prenosu slušao preko zvučnika instaliranih u kabinetu i privatnim odajama – Ranković je samo odmahivao rukom.

– Hajte, molim vas, govorio je, sve je to neprijateljska propaganda. Cela istina o drugu Titu nalazi se u Istoriji SKJ, u njegovim Sabranim delima i – delimično – u Memoarima Vladimira Dedijera. Kakve, uostalom, druge istine ima izvan tih knjiga? Sve drugo što kažu, kleveću i lažu. Dobro, Broz, naravno, nije savršen čovek. Voli da popije neku više, pomalo je preke naravi, malo je tvrdoglav. Ali je nesporni vođa naše socijalističke revolucije. Najveći sin naših naroda i narodnosti. Veliki humanista. Dobar majstor! Vi biste to, vi takozvani disidenti, trebalo da cenite. Da ste nekim slučajem u Češkoj, Poljskoj, Mađarskoj, SSSR bolje i da ne pominjem, đavola biste imali priliku da slušate crnačku muziku, pijete strana pića i lajete protiv države. Drug Stari i za vas ima strpljenja. Pogotovo za one koji potiču iz radničkih i seljačkih porodica. Tito ne gubi nadu da ćete pre ili kasnije uvideti svoje zablude i postati poštena inteligencija.

Godili su ti prenosi maršalovom uhu. Negde tamo, početkom sedamdesetih, u vreme Hrvatskog proljeća, kada su nacionalisti digli glavu i kada je zatrebala čvrsta i pouzdana ruka, nosio se Tito mišlju da rehabilituje Rankovića. Ali ako bi to učinio – njegova nepogrešivost bila bi dovedena u pitanje.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari