Onoliko me je obradovala vest da je Opštinski odbor SPS u carskom gradu Prokuplju pokrenuo inicijativu za podizanje spomenika Slobodanu Miloševiću. Socijalisti i njihovi simpatizeri nameravaju da se, kako kažu, na „taj način oduže Miloševiću“. Lepa pažnja, nema šta. A lepo je i što prokupački pesnici znaju svoj dug.


U više navrata sam govorio i pisao da ja nemam ništa protiv podizanja spomenika bilo kome – pod uslovom da se tog posla o svom trošku late privatna lica ili grupe građana. Animozitet i agresivnost prema kipovima i slikama okačenim po državnim prčvarnicama samo je još jedna u nizu manifestacija srpskog konceptualističkog imbeciliteta. Dođe tako Kurta na vlast i odmah poruši Murtine. Murtinim, pak, naslednicima i sledbenicima prva je stvar – kada se vrate na vlast – da poruše Kurtine spomenike. Onomad se digla povelika gungula zbog jedne skulpture i jedne slike. Znameniti je pekar, Kojadinović, naime, svojevremeno ispred svog ofisa instalirao voštano li plastično li podobije đenerala Draže, sa levice se odmah digla graja – šta će tu notorni kvisling – a da se malo ko uopšte zapitao: šta će tu Kojadinović?

Posle nekog vremena, opet, nadigla se furtutma zbog slike, takođe đenerala, Milana Nedića. Takođe – smatra se na levici – notornog kvislinga. Opet je malo ko pravio pitanje: a šta će tu, u vladi, Čitluk Sahibija koji je za razliku od mrtvog, takoreći izbačenog iz stroja Milana Nedića, pravio onoliku štetu. S druge strane, Milan Nedić je – ma šta ko mislio o njemu – u jednom momentu bio predsednik vlade, pa ako ima takvih koji misle da će izbacivanjem Nedićeve slike poništiti neprijatni deo prošlosti, moram im saopštiti da se ljuto varaju. Ne mere to. Ne ide to. Utuvite već jednom. Ono što nam nedostaje u sadašnjosti, upravo je ono što smo isekli iz prošlosti. Osim toga, znate šta, od rušenja spomenika do rušenja sela i gradova, samo je jedan korak, ako razumete šta hoću da kažem.

U tom smislu, podržavam prokupački Opštinski odbor SPS-a, ali ne dam ni pare priloga, jer sam – grubo računajući – tokom Miloševićeve vladavine, Miloševiću, njegovoj familiji i njegovim kamaradima hoćeš-nećeš dao sumu u iznosu, da kažemo, najmanje desetak kipova. Kao, uostalom, i svi drugi koji su živeli pod njegovim režimom. Nego, manimo se mi Miloševićevog spomenika, ionako neće sastaviti ni pedeset godina. Pokažite mi neki stariji.

Da vidimo mi ima li nam izlaza iz začarane prošlosti? Hoćemo li ikada prestati da se okupljamo i sukobljavamo oko tričavih ideologija, idola i ideala dveju paravojnih formacija iz Drugog svetskog rata? Mrka kapa, dame i gospodo. E toj mrkoj kapi trebalo bi podići spomenik.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari