Koji će ovo put biti da ponovim: Srbina ne-mo-žeš pre-je-bati, pa to ti je. Evo, taman sam pomislio da će priča o kijametu nekad i sad poslužiti kao idealan paravan za uvaljivanje podmuklih političkih koski, taman su se komentatori listom solidarisali sa mojom malenkošću, eto ti ga „analitičar“ koji me provali.

Ja, sam, kaže, razglabanjem o tegobama ledenih dana zapravo hteo da podrijem demokratiju i da kažem da je „bravar bio bolji“.

Pa kad me je već analitičar provalio, da priznam: u nekim stvarima je bio bolji, u nekim, opet, gori. Bolje je čistio ulice i puteve, ali je mnogo lošije otpuštao nepoćudne činovnike. Trebalo mu je više od godinu dana da se ratosilja profesora sa Filozofskog. Bio je, recimo, lošiji u pogledu umetničkih i političkih sloboda, ali je bolje čuvao zatvore. Nema, dame i gospodo, na ovom svetu ni apsolutnog dobra ni apsolutnog zla. Sve je to pomešano. Ali u poslednje vreme se baš pomešalo. Ali za to krivicu ne snosi politika već metafizika.

Dosta o tome! Ovih dana mi je meteorologija opsesija. Evo, tek se došlo do raščišćavanja „pravaca drugog reda“, otopljenja nema ni na vidiku, stižu upozorenja da bi moglo doći do poplava. Dalekovido, nema šta! Kada jednoga dana otopli, sav ovaj sneg i led moraju nekuda oteći, a kud će nego u reke. Ta me dalekovidost podseti na jednu poplavu od pre nekoliko godina. Dan za danom su stizale vesti da niz Dunav juri poplavni talas i da i ovde „može doći do poplava“. Epilog: uprkos upozorenjima, dođe do poplave. Sećate se, bilo je to u vreme kada su u Savamali ljudi čučali na krovovima potleušica, a veseljaci se pored Sajma vozili u kajacima. Čujem da neki pobratimi kajakaša ovih dana Beogradom jurcaju u moto-sankama, uprkos tome što je tim „vozilima“ kretanje po gradu strogo zabranjeno. Svojevremeno je i Čanak zbog toga umalo zaglavio u mardelj. Ali šta da se radi? Važno je napraviti vic. Važno je biti kul. Sad, što se neko negde davi ili smrzava pod smetom, bože moj. Loša sreća i pročaja.

Tok misli me neopaženo odvede do još jedne nepogode iz prošlosti, koja doduše nije bila prirodna, ali je bila veoma žestoka. Mislim na bombardovanje iz 1999. u odnosu na koje su svi ovi mrazovi i poplave mačji kašalj. NATO avijatičari su, bajagi, vodili računa o civilima, ali im se često omicalo, pa su ljudi, žene i deca svakodnevno ginuli. O vojsci i policiji da ne govorim. I tada su se pobratimi skijaša i sankača lepo organizovali, pa po mostovima organizovali panađure, svirke i veselja. Evo ih, još se vesele.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari