Jedan istinit, moguć i verovatan dijalog koji se nije dogodio

Ipak, ovde su citirane izjave toliko svojeglavo pošle svojim putem, da im je dramska sudbina sasvim različita od one u Ibzenovom delu. Ta razlika se uspostavlja u istoj onoj meri u kojoj se dramski likovi reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića i političara Bakira Izetbegovića razlikuju od njih samih, jer ovde su dati u svojoj neostvarenoj mogućnosti, a ne kao ono što jesu.

Kavazović: Znam da sam te uznemirio i da zbog toga dolaziš. To sam i htio. Eselam alejkum. Jako si me obradovao ovom posjetom, Bakire.

Izetbegović: Došao sam na kratko, da raščistimo neke stvari, u četiri oka.

Kavazović: Izvoli, reci!

Izetbegović: Šta te je spopalo? Izgubio si pamet!

Kavazović: Dragi Bakire, u moj duh je stiglo jedno novo proljeće. Jedan nov, mladalački pogled. Ja želim da pokušam da okupim ljude sa svih strana. Treba stvoriti istinsku narodnu vlast u ovoj zemlji. Ti u tome treba da prednjačiš. Moramo stvarati nove odnose, na novoj osnovi.

Izetbegović: Ti smatraš da mi nemamo dovoljno narodne vlasti.

Kavazović: Treba napokon prevazići nacionalni koncept podijeljenog bosanskog društva. Moramo uvesti jednu jedinu istinsku podijelu među Bosancima, a to je podijela na one koji govore istinu i na one koji lažu.

Izetbegović: Dakle, opet u isti tor one koji su Bošnjake klali i ostatke preklanog bošnjačkog naroda, je li? Od toga nema efikasnijeg recepta za nestajanje Bošnjaka i povlačenje islama sa ovih prostora.

Kavazović: Ti nemaš zdravu predstavu o tome kakvo je pravo stanje stvari. Skoro svi pojmovi su ovdje postavljeni na glavu. Biće potrebno mnogo truda da se sve te zablude iskorijene.

Izetbegović: Kad je već pošlo naopačke, onda misli, smatraj i vjeruj sve što hoćeš, ali, molim te u ime naše dugogodišnje besprijekorne suradnje – zadrži sve te svoje misli samo za sebe. Pa to je tvoja potpuno privatna strvar. Nema nikakve potrebe da se tako nešto rastrubi po čitavoj zemlji.

Kavazović: Ali, meni je potrebno da iziđem iz jednog dvosmislenog položaja u kojem sam se nalazio godinama. Sad kad sam progledao, ne mogu se natjerati da žmirim.

Izetbegović: Prije svega, ti imaš obavezu prema tradiciji svog naroda, ti imaš obavezu prema svojoj vjeri, prema svojoj zemlji, prema svome pozivu i prema najvišem položaju na kojem se nalaziš.

Kavazović: Ja imam obavezu prema istini!

Izetbegović: Zaslijepljeni, omađijani čovječe, sjeti se ko si! Islamska zajednica je stopedeset godina sjedište reda i poretka, i stub časnog poštivanja svega što su naši najbolji ljudi utvrdili i odobrili. Čitava Bosna, čitav Sandžak, dobili su pečat Islamske zajednice, kojoj si ti danas glava i srce. A kome si ti sad ustupio srce i čiju si posudio glavu? Jesi li ti uopće svjestan šta činiš i za koga? Govoriš muslimana da dragi Allah nije musliman, i s mjesta reisu-l-uleme činiš najgori haram tvrdeći da je islam ljudska tvorevina! Neću ništa reći o tome što mog rahmetli oca i mene vrijeđaš i trpaš u streljački stroj sa ubicama Branka Ćopića. Čovjeka koji se ubio zbog depresije. I neću ništa reći o tvojoj snishodljivosti prema Srbima. Ako ovako nastaviš, izazvat ćeš nepopravljivu zbunjenost u našem ionako sluđenom narodu, a Islamska naša zajednica, taj temelj sveg bošnjaštva i same Bosne, podijelit će se. Onda smo stvarno gotovi. Nama si ti sad veća opasnost od Dodika i Čovića zajedno. Dovršavaš ono što Miloševiću i Tuđmanu nije pošlo za rukom.

Kavazović: Ne mogu da gledam na tu stvar na taj način. Smatram svojom neizbježnom dužnošću da upalim malo svjetla i stvorim malo sreće ovdje gdje je već trideset godina stvaran samo mrak. Vidiš i sam koliko je ova zemlja nesretna. A zašto je tako dugo nesretna, to sam tek odskora shvatio. Nesretna je zbog tebe i takvih kao što si ti. Neću više da sudjelujem u njezinom unesrećivanju, ni po koju cijenu. Moram najzad da sudjelujem u životnoj borbi.

Izetbegović: Ta životna borba – znaš li šta će ona biti za tebe? Ona će biti borba na život i smrt sa svim tvojim dosadašnjim prijateljima.

Kavazović: Je l’ vi to meni prijetite, gospodine Izetbegoviću?

Izetbegović: Ti i ne slutiš kakva će se strašna oluja oboriti na tebe.

Kavazović: Isilovci su već odapeli svoje smrtne prijetnje.

Izetbegović: Oni su samo bijesni psi na lancu. Oni laju, a ne ujedaju. Ovdje ćeš imati posla s ozbiljnim ljudima koji drže do časti. A nema ništa opasnije od ljudi koji brane svoju ugroženu čast. Oni ne laju.

Kavazović: Gospodine Izetbegoviću, ovdje više nemate šta da tražite!

Izetbegović: Ti si sam raskinuo sa mnom, Huseine Kavazoviću. Ko se ne slaže sa mnom u odlučujućim stvarima, njega ne poznajem. I ne dugujem mu nikakve obzire. Sad je borba prsa u prsa. Ne zaboravi, ti od danas nisi osoba u koju se ne smije dirati. Ti više nisi to što jesi. Nemam drugog izbora nego da te učinim neškodljivim.