Valjda smo se naučili da stvari gledamo kroz paralelne dimenzije. Ako znate da kontroverzni hrvatski ministar kulture Hasanbegović, dolazi iz Instituta društvenih nauka koji nosi ime Ivo Pilar , onda je logično da je Dodik zabrinut i sa te strane, jer u slobodnijoj interpretaciji misli oca hrvatske geopolitike dr Iva Pilara, za Hrvatsku nema stabilnosti dok se ne slomi kičma srpskim pretenzijama i interesima u Bosni.

U krajnoj konsekvenci to znači da bi hrvatska vojska sutra negde oko Brčkog mogla da preseče koridor . Pilar je smatrao da su bilo kave prisnije veze Hrvatske i Srbije, ne samo nepoželjne, nego za nas (Hrvate) i pogibljene . Ruku na srce, u mnogim pitanjima vezanim za budućnost južnoslovenske ideje, Pilar je bio u pravu, i s ove distance bolje da su ga po pitanju Jugoslavije i nesmotrenog ujedinjena i Srbi poslušali. Čak i oko hrvatskog zatezanja Srbiji da ubrza put ak EU, ima pilarevske opreznosti, jer EU u sebi ima virusne elemente Jugoslavije (Regiona, Jugosfere, Istočnog susjedstva…), i stvarno čemu Domovinski rat , ako ćemo sutra opet biti zajedno? Budemo li stvarno zajedno u EU jedini logičan vrednosni epilog bio bi da sutra neko, možda ne baš grobar i mesareva kći budu u Jasenovcu, Ovčari, Kninu, Jadovnu, Srebrenici…, kao Oland i Merkelova u Verdenu pre neki dan. A, što sudeći po farsičnim bilansima Inicijative Brdo Brioni neće skoro. To, da napravimo Muzej srama Zapadnog Balkana, pošteno bez nivelacije zločina.

Ali, to je samo jedan dimenzija. Evo druge: Nakon što je prošle godine Željko Joksimović oduševio brojnu publiku u Livnu, pa nastavio da oduševljava dalje kroz hrvatske povjesne predele, pre neki dan je Saša Matić oduševio publiku u zagrebačkom Lisinskom . Ulaznice za ovaj koncert rasprodate su bile još pre mesec dana. Koncert je trajao preko tri sata. Saša je pevao svoje najveće hitove, među njima i antologijsku Nađi novu ljubav . Duet More tuge otpevao je sa svojom gošćom Severinom Kojić. Specijalni gost na koncertu bila je Ana Bekuta. Oduševljena publika vraćala je Matića čak tri puta na bis. Lično sam se uverio u popularnost Ane Bekute u Mostaru i Zapadnoj Hercegovini. To mi je potvrdio i Milutin Mrkonjić, ilustrujući tu popularnost prijemom Ane u Čitluku koji je po popisu iz 1991. godine imao 98, 27 odsto hrvatskog stanovništva. Šta mislite, koliko bi imao po predstojećem popisu koji teško da će se ikad održati? Pitam ja Mrkonjića, a kako su vas Mrko prmilli: Vrlo ljubazno, zvali su me – ministre!

Hajmo opet u onu drugu dimenziju: Grafit mržnje protiv Srba u zagrebačkom naselju Trešnjevka – U proleće kad procveta vrba, pravićemo paprikaš od Srba , dobio je reakciju bar u tome da će jedan beogradski pab davati popust na piće ukoliko gosti sa rezervacijom budu imali sreće da budu u ugostiteljskom objektu kad reprezentacije Hrvatske na predstojećem prvenstvu Evrope u Francuskoj primi gol. Zar je strašno da beogradski ugostitelji plate turu onom gostu koji zna neki stih hrvatskog pesnika Tina Ujevića (1891-1955), čije su boemstvo i pero ostavili dubok trag u urbanom duhu srpske prestonice gde je u jednom periodu i živeo. RTS i HRT upravo snimaju zajednički seriju o Tinu Ujeviću koji je politički bio suprotnost Ivu Pilaru.

U lepšu dimenziju spada i najava hrvatskog popuštanja Srbiji da otvori famozno Poglavlje 23 u pregovorima sa EU. Ako hrvatski šef diplomatije Miro Kovač, mora da deli pouke oko poglavlja, možda bi na drugom planu mogao biti milostiviji. Taj plan je stranačka saradnja. SNS bi mogla već na jesen da postane pridruženi član grupacije Evropska narodna partija. Internacionalna sekretarka SNS i jedan od boljih Vučićevih ministara Jadranka Joksimović, prisustvovala je u Luksemburgu obeležavanju četiri decenije od osnivanja European People s Party (EPP), koja okuplja hrišansko-demokratske i konzervativne stranke u EU. Naprednjaci teže članstvu u toj organizaciji. To može biti evro prečica jer SNS je prošla gotovo sve procedure oko prijema. EPP je najuticajnija politička grupacija u Evropi. Tu je i HDZ. Kao stalna članica jer Hrvatska je u EU. SNS bi dobila status pridruženog člana, jer Srbija još nije član EU.

Hrvatska varijanta zajedničkog jezika ima jednu jaču socijalno-političku dimenziju. Kao u doradi purgerskog hrvatskog kako je Nenad Briksi prevodio Alana Forda . Mnogo više budi klasnu svest kad Bob Rok kaže opet sniježi a nema kruha nego kad neko kaže opet pada sneg a nema hleba . Tako i danas kad Hrvoje Klasić, istoričar i profesor Filozofskog Fakulteta u Zagrebu, kaže da su HDZ i SNS pučke stranke – to zvuči mnogo uverljivije nego kad kažeš da su to narodne stranke.

Biće zanimljivo gledati kako će HDZ glasati, kad dođe vreme, prilikom primanja SNS u zajednicu narodnih (pučkih) partija. Čujem od obaveštenih da je sugerisano HDZ-u, da bar ne odmaže SNS-u.

HDZ i SNS ne moraju odmah biti sestrinske partije, niti bliske kao SNS i Orbanov Fides, ali to progresivno tolerisanje je suštinski bitno. Ne zaboravimo, ono što nije moglo da prođe u UN, prolazilo je u Evropskom parlamentu. Rezolucija o genocidu u Srebrenici, na primer. Kad su u pitanju teme tipa Srebrenica ili Šešelj, i još ponešto, hrvatski poslanici, nezavisno da li su HDZ ili SDP, prilično su agilno na stvarima koje se u većinskoj Srbiji tumače kao antisrpske . U tim generalnim stvarima, slično su, kao evropski parlamentarci, rezonovali i Andrej Plenković (HDZ) i Tonino Picula (SDP). Hajde da ohrabrimo sve one skeptike kad je Vučićev evropski put u pitanju, i to šok terapijom – upravo rečima bitnog naprednjaka Nebojše Stefanovića koji je u vreme apliciranja 2015. rekao da SNS kroz članstvo u EPP želi da doprinese jačanju evropske ideje u Srbiji.

S druge strane, ne želimo da obeshrabrimo ni evroskeptike u SNS pa ih podsećamo da njihova stranka ima potpisan Memorandum o saradnji s Putinovom Jedinstvenom Rusijom. I opet je tu Nebojša Stefanović koji ga je aprila 2016. potpisao sa ovlašćenim Sergejom Zeleznjakom. U tom Memorandumu se, između ostalog, shvata važnost učešća institucija građanskog društva u diskusiji o inicijativi da se u regionu stvori Balkanski vanblokovski savez i da zemlje-učesnice, konkretno Srbija, definišu status vojne neutralnosti. Ruski partneri podržavaju očuvanje Kosova u sastavu Srbije. Pitanje je da li bi HDZ i baš svih ostalih sedamdesetak članica EPP ovo podržalo.

Ključna partija za evropsku normalizaciju i progres SNS je CDU Anegele Merkel. U to sam se lično uverio više puta. To sam čuo i od članova CDU koji imaju svoje treninge u vili na jezeru Komo u Italiji, koja je nekad bila letnjikovac Konrada Adenauera, a posle pretvorena u politički trening centar ove partije. Za Srbiju i SNS su jako bitne pozitivne ocene dobijene od Fondacije Konrad Adenauer , bliske CDU.

Norbert Bekman-Dirkes, direktor kancelarije ove Fondacije u Srbiji je prošle godine u poseti Danasu naglasio da se razvoj i promene koje se događaju u Srbiji prate s pažnjom u Nemačkoj . I kad je Miro Kovač najviše cepidlačio, tešio sam svoje prijatelje evrofanatike s Norbertovim rečima s te posete da je taj proces (Srbije ka EU) vrlo dinamičan . Odgovarajući na pitanje da li je održivo balansiranje Srbije između EU i Rusije, sagovornik Danasa tada je rekao da Srbija ima tradicionalno dobre odnose s Rusijom, a ti odnosi u sadašnjoj kriznoj situaciji mogu biti značajni za mir. Jasno izjašnjavanje Srbije i njeno opredeljenje za članstvo u EU zahtevaju takođe i jasno izjašnjavanje o vrednostima i zajedničkoj politici sa EU . Naprednjaci predpostavljaju valjda da to treba da važi i za unutrašnju politiku. I urbanizam.

Oktobra prošle godine pronela se vest da će SNS da pravi institut. Po uzoru na moderne partije s institutima za edukaciju članstva (DS to ima od 2006) i bliskim fondacijama. Čak se pročulo da će se taj instutut zvati Brana Crnčević po jednom od osnivača stranke. Ali, mnogo je ta stranka u međuvremenu promenila krv . Brana je više pripadao onoj izvornoj Tominoj SNS koje više nema. Nekad je bio blizak Jovici i Slobi (ne i Kevi ), ali u idejnom smislu Brana je najviše bio ćosićevac ili još preciznije martićevac . Nategnute su veze SNS sa starim naprednjakom Milanom Piroćancem – jednom od vodećih intelektualnih i političkih ličnosti druge polovine 19. veka, da bi se institut po njemu zvao. Mada sadašnje naprednjake treba edukovati ko je bio Milan Piroćanac.

A po Brani, predlažemo, nek ponese ime jedan avion Er Srbije . Makar jednokratno. Da sleti na aerodrom Dr Franjo Tuđman . Sigurno bi i Brani to bilo simpatično. Pod uslovom da Hrvati daju dozvolu za sletanje. U šta iskreno sumnjam. Uostalom, pitajte Mira Kovača.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari