Ivan Džidić

Evo je konstituirano novo predsjedništvo BiH. Do kraja mjeseca može se očekivati i konstituiranje Vijeća ministara. Prije kraja mjeseca je dvadesetprvi, a četrnaesti dan poslije tog kraja četrnaesti prosinac (međunarodno decembar).

Jutro mi je na današnji dan, umal’ pa regionalni dan izvinjavanja i mirenja, četvrti dan ovog koji još nije zastudenio, ali će zato biti pristojno temperiran, trebalo biti mirno, bez nervoze i uz srk po srk. A onda sam, podsvjesno valjda, nalegao na jedinicu daljinskog, na dnevnik RTS-a. U bobu sa gospođom Sonjom Liht.

Jer se ponavlja kompletna srbijanska „domobranska“, „dobro jutro ćaršiji na sve četiri strane“, „ni v rit, ni mimo“ već samo u sopstveni džep, pozicionoopoziciona, politička scena. Koliko god izgledalo da se ne ponavlja, da se dogodila neka tranzicija u proteklih dvadeset godina. I šta god znači da znači ili može značiti „sopstveni džep“.

Zato ne vjerujem da ovo što se u proteklih nekoliko dana događalo ima bilo kakve veze sa navijaštvom, ili sa hrišćanstvom, sa naglaskom na pravoslavlje, ili sa homofobijom... Ako i ima, malo je zanovetli.

Imao sam dakle, kao valjda i svi drugi ljudi, osim eventualno onog navodno prvog napravljenog u kojoj god teoriji da se računa, dva pradjeda. Ivana Džidića iz Mostara (šljeglo sa Planinice, pa sa Goranaca ili iz Vihovića) i Gligora Stajića iz Slivalja. Koliko znam iz priča, i jedan i drugi bili su dobri ljudi, dobro ters i tabijasuzi. Gligor je (prvo on, jer ću ovom prilikom Ivana zlorabiti) znao, krećući u posjetu djeci i unucima u Mostar, zdrnut se na autobus koji kasni i zaprašiti pješke svih oko trideset kilometara. Što kažu ne bi ni stigao, i ako mu je neko od musaferdžija nešto rekao što mu ne ide, jednako tako bi zaprašio nazad u Slivlja.

Ili o paradi ponosne i dostojanstvene hipokrizije. Ili, poparu će vrelu valjati kad li tad li pokušati, ali po sastavnim joj dijelovima.

„Kvalitet zdravstvenih usluga, posebno onaj koji korisnici lako primećuju, kao što je čistoća prostorija, dostupnost lekova, osnovna oprema ili ljubaznost osoblja, a koji su povezani sa zadovoljstvom pacijenata, često su nešto za šta se lokalne (zašto ne i sve druge državne - ja) vlasti mogu smatrati odgovornim“. (Sa nekog što bi rekao Đelić meritokratskog skupa)

Naravno, morao sam se vratiti u ove krajeve. Mislim , nisam morao ali eto jesam morao. Tek zbogradi nešto vrlo malo razloga. Usput sam, kako je planirano, svratio na bajramski doručak, kod Nuskovih u Sarajevo. I za Makedonca potjerao nekoliko komada baklave i ružica. Koje dotični nije ni vidjeo. Kasno se javio, pa je po onoj nije kome je namijenjeno već kome je suđeno, mlađahni Džidić to sve lijepo spržio.

Prošle sam srijede, evo danas osam dana, odlučio otkačiti u pravi pravcati odmor. Vezan malo i rokovima „sjevernjaka“ zaprašiti u Mostar i ispratiti ih prema šarafu, pa na moje more, u Gradac. U četvrtak, razvalila me promjena vremena, kanio se do popodne, pa odložio za petak. A onda, još daleko od sebe, krenuo. Prostorno.

Bio sam dakle, više po zadatku, na onoj prvoj pressici NVO „Eutopija“, a glede njenog projekta „Pištaljka“. Neočekivan pressovski odziv i tretman. Pa i dalje, evo sve do dana dananjeg. Pogledao sam i sajt te „Pištaljke“. Što bi rekao Sidran, ima toga, hoće to. Onda primijetih da je hrpa jedna onih koji su se pojavili kao prijatelji „Pištaljke“. Ima i onih drugih. Jedan je tako mamlaz uspio do tvrdnje kako su to lijepo smislili Krle i Šaper, kako bi proširili zajebavanje male raje.

Baš me je pogodila vijest, o uvjetima pod kojima je, prisiljen ukupnom društvenom situacijom, a razumijevajući državni značaj i ulogu u daljoj optimizamizaciji širokih narodnih masa makar pokušaja odlaska odgovarajuće reprezentacije na prvo naredno veliko prvenstvo, pristao raditi selektor gospodin Antić. Uz punu podršku domoljuba iz Fudbalskog saveza Srbije.

S malom zadrškom pročitah intervju Blica sa Vericom Barać. Koja ne odustaje, pa ne odustaje. „Ovakvo stanje u društvu odgovara samo tajkunima za koje su sve vlade od 2000. godine radile ... vlast (je) omogućila onima koji su devedesetih bili na listama sumnjivih ljudi da posle 2000. operu svoje biografije i postanu najveći kapitalisti u zemlji. ... država prepoznaje Jovicu Stefanovića Ninija s Interpolove poternice kao pravog vlasnika „Jugoremedije“, a poništava prava većinskog vlasnika - malih akcionara, istera ih na ulicu, pa ih još na smenu batinaju policija i privatno obezbeđenje ... zato nikada nije postavljano pitanje porekla novca.

U Srbiji i Republici Srpskoj obilježena je godišnjica „Oluje“. U Hrvatskoj Dan pobjede, kojom prilikom je državni vrh Hrvatske reagirao na Tadićevu izjavu o „Oluji“. Posebno Josipović, izjavom da je Oluja sprovedena u skladu sa konvencijama. Na šta je Pupovac dodao da će do kraja godine biti održana donatorska konferencija za izbeglice. A sve poslove kasnije obaviće on i potpredsjednik Uzelac, zadužen i za povratak.

Dakle, kad je toplo duž nosećeg stuba, naročito kroz noć, ujutro se, sabahilden in the morning obavezno, kako se to birvaktile za vojnog roka govorilo, od prekrivača bilo kojeg napravi šator.

Ima već ohoho, kako neću i ne želim priznati, kako bi rekao jedan ovdašnji najviši inokosni poglavar, ni eksplicitno ni implicitno, da mi je koliko mi je. Do nedavno sam tu i tamo i sam znao dopremiti bocu plina na svoje tavanče, na petom katu a bez lifta. Od nedavno naručujem. Svjestan da mi onaj koji doprema počne prebirati familiju još od trećeg. Zbog visokog prizemlja. I dopremiše mi tako, prije osam mjeseci, jednu tu bocu. Do kuhinjskog prolaza. Tavanče slatko k’o bombona, slatka i kuhinjica. Ali kuhinjica. Ne može nas dvoje istovremeno.