Foto: PixabayI dan danas, kada više Jugoslavije nema, kada je ona samo prostor za sećanje na koliko toliko pristojan život i tragičan rastanak, građani svih zemalja koje su bile u sastavu te države se i dalje oduševljavaju pričama Alan Forda kao i 1970. godine kada se prvi put pojavio u tom kulturnom prostoru u izdanju Vjesnika.
Magnus je odustao od rada na Alan Fordu nakon 75. broja, Bunker je imao svoje krize u pisanju scenarija, ali njih dvojica, ni njihovi naslednici (pošto se Alan Ford stvara i danas) nisu napravili fenomen i legendu od Alan Forda.
To su uradili otac i sin sa ovih naših, jugoslovenskih prostora.
Nenad Brixy i njegov sin Davor Brixy bili su ti koji su učestvovali u radu na priređivanju i prevođenju Alan Forda u SFRJ.
Oni su napravili legendu, koju danas živimo, a nekada smo joj se smejali, a kako je sve izgledalo u radu na tom stripu, šta su bili najveći problemi i kako sve to danas izgleda, za Strip Blog je govorio Davor Brixy.
Kako je stvorena legenda od Alan Foda, koji nije toliko popularan u rodnoj Italiji, koliko u zemljama bivše Jugoslavije?
Stanovnici bivše Jugoslavije odjenom su se suočili sa svojom stvarnošću u kojoj se ismijavaju likovi u Njujorku. Sve im je to poznato, imaju toga oko sebe i jasno je da su se prihvatile pojedine fraze, jer su zaista imale podlogu u njihovim susjedima, prijateljima, kolegama na poslu ili školi, a o vojsci, policiji i političarima da ne govorimo.
Kako je izgledao rad na Alan Fordu?
To je zaista ovisilo o epizodi. Prve epizode su Nenadu bile problematične zbog nekih fraza i izraza koji su zaista bili vezani za Milano, ali je sama radnja, crtež i tekst bio toliko dobar da se lako preko toga prelazilo. Naravno, najveća je borba bila oko autocenzure, jer se nikada nije znalo što će nekome pasti u oko te će napraviti viku i paniku.
Kada ste se vi prihvatili posla rada na Alan Fordu?
Godinu dana prije smrti, tata je sve teže i teže pisao tako da je najčešće diktirao, a ja sam tipkao. Pa sam počeo i prevađati, a on je kontrolirao i komentirao. Da bi par mjeseci prije njegove smri totalno preuzeo prevođenje, znači na prolječe 1984.
Da li je postojala cenzura na Alan Fordu i kako je to izgledalo, šta je cenzurisano i kako ste vi to podnosili i kako ste se borili sa tim?
Početak sedamdesetih. Velika politička komešanja u cijeloj Jugoslaviji. Hrvatska pod posebnim povećalom. A Magnus se sprda na crtežima sa kukastim križem, srpom i čekićem, zvjezdama petokrakama, likovi u nacističkim uniformama, ruski političari u bundama izleda poput medvjeda, Grunf barem tri puta po epizodi pokazuje visinu pločica u kupaoni… Znači pod obavezno: retuširati svaku sliku Adolfa Hitlera u pruskog cara, Lenjina u nešto najsličnije, a da se ne prepozna. Prekriti kukaste križeve, srpove i čekiće, zvjezde, “US” oznake na vojsci. Paziti na Grunfa. Paziti na reklame u pozadini, jer je i tamo znao svašta napisati… Ukratko, dobiješ “oko” za takve stvari i onda “popušiš” glupu foru, na zidu imaš reklamu “kupujte u smrdljivom diskontu”, pa slijedća slika “kupujte u smr ontu”, i tako još par slika dok na jednoj nije ostao samo “u”, niti pet dana nakon objave bio sam na pranju i poliranju zbog propagiranja ustaštva…
Ceo intervju možete pročitati ovde.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
