Albina Podgradska autorka prve ženske drame na srpskom jeziku ponovo otkrivena među nama: "Iznenađujuće je koliki niz važnih tema otvara ovo delo" 1Foto: Mirjana Isakov

Albina Podgradska nakon prerane smrti doživela je sudbinu zaboravljene autorke, ali na sreću, pre nekoliko godina ponovo je otkrivena. Pripadala je srpskoj i slovačkoj kulturi, a napisala je prvu žensku dramu na srpskom jeziku.

Ove godine njena drama „Sirota Mileva iz Bosne u našoj civilizaciji godine 1878.“ , objavljena 1880. godine u Novom Sadu, uvrštena je u zvaničnu selekciju 69. Sterijinog pozorja, a režiju komada potpisuje Anđelka Nikolić.

Tako je priča o ovoj književnici koja je preminula u 21 godini života, u momentu kada joj je prva knjiga izlazila iz štampe, ponovo aktuelna.

U okviru ciklusa „Razgovori“ u ŽeNSkom muzeju u Novom Sadu, književnica Zdenka Valent Belić predstavila je život i rad Albine Podgradske, inače ćerke poznatog slovačkog dramskog pisca i pesnika, Josifa Podgradskog.

Ovaj dramski tekst Albine Podgradske (1858-1880) smatra se najstarijom, za sada poznatom i sačuvanom dramom napisanom na srpskom jeziku, čija je autorka žena.

Pored značaja za srpsko kulturno nasleđe, tekst Albine Podgradske nije izgubio na svojoj aktuelnosti, što novo rediteljsko čitanje Anđelke Nikolić itekako potvrđuje.

Kako piše na stranicama ŽeNSkog muzeja, Albina Podgradska je rođena u Pešti 1858. godine. Njen otac bio profesor filologije i filozofije u srpskoj gimnaziji. Iako poreklom Slovakinja njeno ime značajno je pre svega u kontekstu srpske književnosti.

Albina Podgradska autorka prve ženske drame na srpskom jeziku ponovo otkrivena među nama: "Iznenađujuće je koliki niz važnih tema otvara ovo delo" 2
Foto: ŽeNSki muzej

Valent Belić napominje da je Podgradska igrom slučaja autorka najstarije drame na srpskom jeziku, te da to ne znači da žene ranije nisu pisale, nego da te drame nisu sačuvane. Druga interesantna stvar je da se o tom delu do nedavno praktično nije znalo ništa, bilo je izgubljeno i nigde se nije pominjalo.

Kao prva o Albini Podgradskoj pisala je dr Nada Savković u tekstu „Prvi i jedini dramski tekst Albine Podgradske“.

Ona je baveći se srpskom dramom devetnaestog veka slučajno u listu Javor iz 1891. godine, naišla na spisak koji sadrži više od 100 imena domaćih književnica.

Pažnju joj je privuklo ime Albine Podgradske i tim tragom došla je do saznanja da je ona zapravo ćerka poznatog slovačkog pesnika. Ubrzo, pronađena je i izgubljena drama koja je prvo čitanje imala 2020. godine.

– Iako se radi o delu mlade autorke, koja je imala 21 godinu kada je ovo napisala, iznenađujuće je koliko ova drama uspostavlja velik niz važnih tema i to na jako zrelom nivou. Tako je i veoma vredno rediteljsko čitanje Anđelke Nikolić to upravo i osvetlilo – koliko se Albina bavila aktuelnim temama – rekla je Valent Belić.

Njen otac, Josif Podgradski, je od domovine Slovačke, preko Mađarske iz koje je morao da ode, stigao u Srbiju, gde se bavio prosvetnim radom u nekoliko gradova. Bio je blizak prijatelj Svetozara Miletića, podržavao je revolucionarne napore tadašnjih slovenskih naroda koji su živeli na teritoriji Austrougarske i Turske.

Jedan je od prvih sledbenika Ljudevita Štura, kodifikatora slovačkog jezika. Iz Novog Sada odlazio je na rad u Sombor, Petrograd, Leskovac i na kraju u Beograd.

Sem formalnih sličnosti sa očevom poetikom, na osnovu ove drame vidi se da je i Albina bila pobornica slovenskog jedinstva, poput oca.

Govorila je slovački, srpski, mađarski i nemački, a razumela je i romski jezik.

Drama čije su teme na našu žalost aktuelne i danas

Kako piše ŽeNSki muzej, „Sirota Mileva iz Bosne u našoj civilizaciji godine 1878.“ je komad sa pevanjem koji sadrži elemente melodrame, didaktičke tendencije i ima izrazito sentimentalnu intonaciju.

Autorkin odnos prema Srbima je angažovan i ideološki obojen, a radnja komada se odigrava u srpskom okruženju u Vojvodini. Glavne junakinje su Srpkinje – majka i ćerka – izbeglice iz Bosne koje traže utočište i novi dom u Vojvodini u nemirnim vremenima bosanskohercegovačkog ustanka (1875–1878).

– Tema drame je izbeglištvo i gubitak sigurnosti. Nakon ustanka u BIH, Srbija i Crna Gora ulaze u rat sa Turskom i junkinje su izbeglice iz ovih nemira. Ovo je semantički višeslojan komad, gde je Albina unapred imala ideju šta želi da kaže. Govori o stradanju nevinog pojedinca, društvenoj nepravdi, lažnom dobročinstvu, izostavljanju… Likove gradi na kontrastu dve sredine, dva srpska mentaliteta, vojvođanskog i bosanskog. S tim da je vojvođanski taj koji kritikuje, a bosanski koji smatra izvornim i pravim, odnosno neiskvarenim. Koristi i kontast dobra i zla, ali i panslavizam gde govori kako su Sloveni zapravo žrtve u Evropi – nastavlja Valent Belić.

Zanimljiv je ističe i način na koji prikazuje nacionalne zajednice. Ono što može da iznenadi jeste da tu ima pomalo i antisemitskih elemenata, što je prisutno i u pisanju njenog oca, ali to je smatra Valent Belić, odraz nekog drugog vremena.

To vidimo po tome da Jevreje uvek zove Čivuti, ali oni su uvek i zelenaši. Rome naziva Cigani, no nije sigurna koliko to ima negativnu konotaciju za ono vreme, kao što i za Slovake govori da su Totovi.

Pesme koje se pojavljuju u drami su narodne ili pesme koje su imitacija narodnih, zatim liturgijske pesme, ali i njene autorske.

– Tema zlostavljanja, odnosno pedofilije koju je Albina u svom delu tek nagovestila, u pomenutoj predstavi rediteljke Nikolić je poentirana i po tome se vidi koliko je ovaj komad aktuelan i uopšte nije anahron. Teme o kojima je pisala i dan danas su žive i nažalost i dalje nas muče – nastavila je Valent Belić.

Štampanje knjige i prerana smrt

Albina Podgradska u poslednjoj godini školovanja u učiteljskoj školi rodila je sina Petra. Dete je na svet donela kao neudata devojka, što je u ono vreme značilo da bi za početak barem trebala biti izbačena iz škole.

– Postoji zapis da je rodila sina Petra u godini kada je završavala učiteljsku školu. Da li je skrivala trudnoću ili je na očev uticaj uspela da je završi, a da ne bude izbačena, to se ne zna. Kao što nije ni dovoljno jasno da li je rođenje Petra značilo i porodičnu sramotu. Ipak, ona sama odlazi za Sombor dok joj čitava porodica ostaje u Novom Sadu. Tamo 1880. godine prvo umire Petar koji nije napunio ni tri godine, a nakon dve nedelje i ona. Zapisano je da su umrli od tifusa – izjavila je Valent Belić.

Albina Podgradska autorka prve ženske drame na srpskom jeziku ponovo otkrivena među nama: "Iznenađujuće je koliki niz važnih tema otvara ovo delo" 3
Foto: Mirjana Isakov

Umrla je u momentu kada joj je štampana drama. Na koricama njene posmrtno objavljene knjige piše: „Umrla je upravo kada se ova knjižica štampala 30. marta u 21. godini u Somboru. Poreklom Slovakinja“.

Ispod naznačene cene i stilizovanog krstića dopisano je: „Čista dobit od ove knjižice, po autorkinoj želji koju je izgovorila neposredno pre smrti, namenjena je da se na njenom grobu krst postavi.“

Kako je delo zaboravljeno?

Kako se drama zagubila, kako kaže Valent Belić i nije velika misterija, s obzirom da je njena autorka preminula pre samog objavljivanja i da nije imala priliku da se afirmiše u životu.

Interesantno je da Albina nestala i iz očeve korespodencije, više nikada se ne pominje u njegovim pismima, kao da nije ni postojala, što je isto možda jedan od razloga što ranije nismo obratili pažnju na njen život i delo.

Nažalost, nemamo niti jednu njenu fotografiju, za sada je javnosti poznata samo fotografija njene rođene sestre, pa možemo jedino naslutiti kako je izgledala.

– Krajem 19. veka kada jedna mlada devojka rodi neudata i možda na taj način osramoti porodicu, ne mora da čudi što je posle zaboravljena. Na svu sreću ne i zauvek. Nada Savković ju je pronašla, a evo uz pomoć Vere Kopicl i ŽeNSkog muzeja danas pričamo o njoj. To su sve naše savremenice koje su i velike kulturne ličnosti, tako da ova drama ima taj „happy end“ – zaključila je Valent Belić.

Žene koje su obeležile istoriju Novog Sada

ŽeNSki muzej predstavlja digitalizovanu zbirku građe vezane za život i rad žena koje su obeležile istoriju Novog Sada (fotografije, dokumenti, tekstovi, umetnički radovi; albumi, plakati; sekundarna građa: teorijski i kritički tekstovi), kao i građe, (upotrebnih predmeta, fotografija, dokumenata, artefakata, rukotvorina) koja ilustruje svakodnevni život žena u određenom periodu. U strukturu muzejskog fundusa uključeni su istražvački projekti i teorijski tekstovi koji ga istorijski i kulurološki kontekstueliziraju.

Pored istorijske perspektive ŽeNSki muzej prati, predstavlja i afirmiše savremeno žensko stvaralaštvo i delovanje kroz svoju Online galeriju i Čitaonicu.

Više informacija iz ovog grada čitajte na posebnom linku.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari