Nagrada 50 godina na prvom Sinehil filmskom festivalu pripala Bogdanu Dikliću

Nagrada se tradicionalno dodeljuje ljudima koji su se svojom polustogodišnjom karijerom zauvek upisali u istoriju  filmske umetnosti, a samo priznanje staro  je koliko i sam festival, koji ove godine obiležava svoje 26. izdanje, saopštili su organizatori Sinehil-a.

U pedeset godina zavidne karijere ovaj svestrani pozorišni , filmski i TV glumac ostvario je više od 200 uloga u nekim od najpopularnijih regionalnih filmova, serija i predstava, a njegovo prijateljstvo s Motovun Film Festivalom krenulo je od samih festivalskih početaka.

Naime, Bogdan Diklić prvi je gost koji je stigao na Motovun Film Festival, povodom projekcije sada već kultne crne komedije Bure baruta (1998.) reditelja Gorana Paskaljevića.

Došavši nekoliko dana ranije, Diklić je bio tu kada je festival napravio svoje prve korake na mestu koje će postati svima omiljeno filmsko brdo, a sada će upravo u njegovom društvu festival potrčati i svojim novim obroncima.

Rođen 1953. godine u Bjelovaru, Diklić je ovde  proveo svoje detinjstvo i rano školovanje, sve do odlaska na studije u Beograd, koji je postao njegov drugi dom.

Još danas snažno  vezan uz svoj rodni kraj,  koristi svaku priliku kako bi navratio u Bjelovar, gde je i započeo glumačku karijeru te otkrio ljubav prema filmskoj i pozorišnoj  umetnosti:

„Prvi bioskop  u kojem sam bio je bivši bioskop  Partizan, prvo pozorište  u kojem sam bio kao gledatelac je današnji Dom kulture”.

Svet pozorišta  sudbonosnom igrom slučaja otkrila mu je mlada frizerka kada ga je odvela na predstavu kako mu ne bi bilo dosadno dok se mama frizirala.

Anegdota je to koje se još danas rado seća. Naime, nije to bila nužno ljubav na prvi pogled.

Uznemiren prizorom u kojem se glumac na pozornici spremao stolicom  da “udari” glumicu, mali Bogdan glasno je uzviknuo i zaplakao se, pa  su morali da ga izvedu napolje . Bio je to tek početak celoživotne ljubavi, podsećaju iz Sinehila.

O Diklićevom bogatom glumačkom doprinosu napisana je čitava monografija, pod naslovom Bogdan Diklić: Iz snova u život, iz pera velikog filmskog kritičara i istoričara Petra Volka.

Njegova filmografija krcata je klasičnim ostvarenjima i naširoko popularnim filmovima i serijama koji su ostavili dubok trag na filmskom krajoliku zemalja bivše Jugoslavije.

Prvu veću ulogu ostvario je u kultnoj seriji Grlom u jagode (1976.), dok mu je širu slavu donela popularna komedija Nacionalna klasa (1978.).

Usledile su uloge u još danas omiljenim klasicima kao što su Maratonci trče počasni krug (1982.) Slobodana Šijana, Variola vera (1982.) i Sabirni centar (1989.) Gorana Markovića, U raljama života (1984.) i Za sreću je potrebno troje (1985.) Rajka Grlića, Balkanski špijun (1984.) Dušana Kovačevića, urnebesni Mi nismo anđeli (1992.) Srđana Dragojevića, Ničija zemlja Danisa Tanovića (2001.), Gori vatra (2003.) Pjera Žalice, Sivi kamion crvene boje (2004.) Srđana Koljevića, Grbavica (2006.) Jasmile Žbanić i brojnim drugim ostvarenjima. A možete ga gledati i u megahitu Južni vetar (2018.), koji je svojom gledanosti rušio regionalne rekorde i iznjedrio podjednako popularnu TV seriju.

Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja za svoj umetnički rad.

Za ulogu Slavka u Obrani i zaštiti (2013.) Boba Jelčića, koji je prikazan i na Berlinaleu, Diklić je ovenčan Zlatnom arenom i Srcem Sarajeva, a Zlatnu arenu dobio je i za sporednu ulogu u komediji Sedamdeset i dva dana (2010.) Danila Šerbedžije.

Dobitnik je i Nagrade Pavle Vuisić  Udruženja filmskih glumaca Srbije.

Da ga krasi manje upornosti, Diklić možda danas i ne bi bio glumac.

Naime, još u osnovnoj školi izbačen je iz dramske grupe s objašnjenjem da je „nedarovit“.

Razlog tome navodno je bio taj da nikako nije poštovao uputstvo voditeljke da ne okreće leđa publici, a kaže kako to radi i danas.

Nema sumnje da ovaj osebeni  glumac korača u ritmu vlastitog  bubnja, što i ne čudi s obzirom na to  da je uz sve i vrsni bubnjar.

U svojoj naravi renesansni čovek, Diklić je svoju dečačku želju da nauči da svira  bubnjeve napokon utažio u 44. godini.

Odluka se pokazala pravim hitom i dovela je do učestvovanja  u čak dva benda i nastanka jednog albuma i niza spotova, na svekoliko zadovoljstvo široke publike.

Autor je i knjige O glumi bez glume (2010.) u kojoj je sabrao duhovita i poučna promišljanja o pozorišu i filmu, ulivši u nju punih pedeset godina svoje impresivne glumačke karijere.

Iako ubrzani ritam snimanja i rada koji karakteriše današnje setove nije osobito mio jer ne ostavlja dovoljno vremena za pravu posvećenost ulozi, Bogdan Diklić ne pokazuje nameru da  stane.

Gluma i umetnost u srži su njegova pogleda na život.

„Gluma je osvrt na proteklo vreme koje je, naizgled, mrtvo. Upravo gluma i filmovi pokazuju da vreme koje je prošlo nije mrtvo i da se kroz umetnost mogu prepoznati“ kaže Diklić.

Nagrada 50 godina biće dodeljana Bogdanu Dikliću u saradnji s Društvom hrvatskih filmskih reditelja, u sklopu 26. izdanja Cinehilla, koji će biti održan u Gorskom kotaru od 24. do 28. jula.