Boris Liješević: “Volim te Jagoše moj”

“Dragi Jagoš najdraži najdraži, najdraži.

Nemam dovoljno riječi da izrazim koliko mi je značio.

Dan prije njegove smrti dugo smo razgovarali telefonom.

Otpratio me na festival u Petrograd sa divnim ohrabrujućim sms porukama i sa još divnijim porukama me dočekao. Potpisao se sa

Jagoš
Iz sela Kostanjica bb
Boka Kotorska

Sjedio je juče mokar na molu ispred kuće u Kostanjici i tražio da mu telefonom detaljno pričam kako je bilo u Petrogradu i kako je prošla predstava, kakav je teatar. Trebalo je da ide tamo na proljeće sa “Urnebesnom tragedijom”. Koliko se samo radovao odlasku u Aleksandrinski teatar. Rekao je da bi pješke išao do tamo samo da vidi taj teatar i zaigra tamo. Preplavio me radošću. Tražio je sve slike i snimke. Poslednji video snimak koji sam mu poslao je sa groba svete Ksenije Petrogradske. Ona je obilježila naš poslednji kontakt.
Poslije svakog našeg razgovora osjećao sam se kao da sam bio u nekom drugom divnom svijetu punom muzike duhovnosti, boja, ukusa. Koliko pamtim divnih riječi i događaja, još od mog prvog prijemnog za režiju, preko asistenture na “Maratonkama”, “Dekameronu” novih razgovora, sve do ovog poslednjeg jučerašnjeg.

Ne mogu da nađem riječi da opišem Ljubav i podršku kojom si me obasipao. I ne treba. Ti znaš sve. A sada znaš još više. Sada znaš sve. Sad si na izvoru svjetlosti. Pred put u Rusiju sam te zamolio da se pomoliš za nas da sretno stignemo i sretno se vratimo. Rekao si ODMAH. BIĆE SVE DIVNO.

Hvala ti za tu molitvu. Sve je bilo onako kako si rekao. Ljubim te. Bog neka te čuje i voli onako kako si i ti njega volio divno, duboko, raskošno. Dočekaj nas gore sa tvojim najljepšim i najdivnijim osmjehom. Niko ne zna kada je taj čas.
Volim te Jagoše moj.”