Crnu Goru i Pljevlja nosim u duši

 Dobitnik je novčane nagrade za slikarstvo u 2015. godini salona „Gran pare“ i medalje privatnih kolekcionara i publike, mada je bio jedini samouk slikar među 52 hiljade akademaca. Tradicionalno, Milika provodi odmor u rodnom gradu i rado je pristao na intervju za Sandžak Danas.

*Kako ste se snašli u Francuskoj i svjetskoj metropoli Parizu?

– Prvih godina bilo je jako teško. Površno sam poznavao francuski jezik, onoliko koliko sam kao prosječan srednjoškolac mogao naučiti. U Francuskoj sam upisao četvrti stepen i sa uspjehom ga završio. Bilo je teško snaći se, druga klima, drugi narod, drugi običaji, a valjalo se uklopiti. Trebalo je prihvatiti njihov sistem, zakone i ostalo. Imam dvojno državljanstvo francusko i crnogorsko. Snašao sam se dobro i to radeći mukotrpno. Samo radom se postižu rezultati.

*Kako ste gradili karijeru umjetnika u gradu svjetlosti?

– Volio sam slikarstvo još od djetinjstva. U Pljevljima nisam imao mnogo uspjeha. Zanimljivo je da do sada niko nije objavio da sam 2001. godine na izložbi u Pljevljima, koju je organizovala Međurepublička zajednica dobio prvu nagradu „Pivo Karamatijević“ za jedan rad akrilik. U Francuskoj sam imao dobre uslove za rad. Dosta sam uspio u slikarstvu iako nemam akademiju. Imao sam velike uspjehe zahvaljujući radu. Nastavio sam sa nagradama u Francuskoj na prestižnim izložbama, od 2002 do prošle godine. Sedam puta sam učestvovao na izložbama i prošla godina je bila najuspješnija. Još 2008 i 2009. godine predstavljao sam u Kanu Francusku kao njihov slikar na festivalu kada je Kusturica bio predsjednik žirija. Prošle godine sam izabran od 52 hiljade slikara iz cijelog svijeta na izložbi u Velikoj palati „Gran pare“ i dobio sam dvije nagrade, novčanu i medalju privatnih kolekcionara. Francuzi su me slali u Šangaj, Tokio, NJujork i druge centre kao francuskog slikara, gdje sam uspješno predstavljao Francusku. Radio sam sve tehnike slikanja. Nedavno sam u Šartru oslikao fasadu površine 4200 kvadrata, jer su to gradske vlasti zahtijevale. Od 52.000 slikara koji su učestvovali na izložbi u Velikom salonu „Gran pare“, bio sam jedini samouk, svi ostali su imali akademska zvanja.

*Kako ste prihvaćeni u umjetničkim krugovima?

– Veoma dobro, čak mnogo bolje nego ovdje. Ovdje ima dosta zavisti i pakosti. Prošle godine imali smo Koloniju u Pljevljima. Niko od učesnika nije slikao manastir, džamiju, dijelove stare ulice na Jaliji i druge značajne detalje u gradu, jedini sam ja slikao u čaršiji, svi ostali su slikali u Sali sportske dvorane „Ada“. Tih 40 slikara koji su učestvovali na Koloniji je trebalo da izađu u grad, da to vidi narod. Da vide šta to slikar radi, da ga pitaju, da ga posavjetuju…
Ja sam 46 godina u Francuskoj, tamo se ponašam kao Francuz, a ovdje se ponašam kao naš čovjek. Mogu slobodno reći da sam jedan od jačih francuskih slikara. Dobro sam prihvaćen u Francuskoj, ali ja volim naše ljude, našu zemlju, naš način života, Crnu Goru i Pljevlja nosim u duši.
*Nakon prošlogodišnje nagrade, da li se mijenja vaš status slikara?
– Svakako. Sada su me „napale“ mnoge galerije u Francuskoj da izlažem kod njih i pod njihovim uslovima, ali ja ne pristajem na taj način rada. Ukoliko bih prihvatio uslove neke galerije, ne bih imao pravo da samostalno izlažem i da prodajem slike, riječju ne bih bio slobodan. Radio bih po njihovom sistemu i slikao bih onoliko koliko njima treba. Tako su uzeli Rada Veličkovića i još jednog slikara iz Valjeva. Zvali su me iz galerije „Mona Liza“ i nudili me da budem njihov slikar. Nude velike pare. Ali u tom slučaju radio bih samo za njih. Oni bi naručivali određen broj slika za njihove potrebe i to prodavali po svijetu. Tako je radio Dado Đurić i ostali i oni su se promovisali preko galerija nisu preko Salona. Naravno da sam ih odbio. Ja volim da prodam sliku, volim da poklonim prijateljima i to me čini sretnim. Jednostavno volim slobodu. Od prošle godine svaka moja slika sa potpisom ima početnu cijenu od 2600 evra. Bilo koji format i bilo koji motiv.

U Francuskoj Francuz, u Pljevljima Pljevljak
Marjanović u Francuskoj živi 46 godina.“Tamo se ponašam kao Francuz, a ovdje se ponašam kao naš čovjek. Dobro sam prihvaćen u Francuskoj, ali ja volim naše ljude, našu zemlju, naš način života, Crnu Goru i Pljevlja nosim u duši. Već devet godina sam u penziji, kupio sam imanje 30 km od Pljevalja i kad dođem u Crnu Goru tu provodim vrijeme odmarajući se i slikajući. Ja sam i ranije dok sam radio bar tri puta godišnje dolazio u Pljevlja, jednostavno Pljevlja i Pljevljake volim iznad svega“, kaže naš sagovornik.