Da li zna prvoborac?

On želi da naša javnost i Vaši čitaoci saznaju kako je on, još daleke 1986. bio prvoborac protiv ruskog uticaja na FEST-u. Nisam siguran da je tada ruska influenca zahvatila naš FEST, kao što se ta stvar nije desila ni kasnije, kad sam postao predsjednik Savjeta Festa! I sam sam dovodio američke glumce i reditelje više nego kolege iz drugih zemalja. Bilo je to zlatno doba nezavisne američke produkcije, a broj dobrih filmova koji je stizao sa druge strane Atlantika premašio je ostatak svijeta. Ono jeste tačno da je Andrej Rubljov bio značajniji film od svih koji su viđeni prije i poslije pojave remek-djela Andreja Tarkovskog. To je, ipak, subjektivno viđenje, a pisac ovih redova nema namjeru da sponzoriše svoje sjećanje niti traži podršku od Ambasade Ruske Federacije za ovakvo viđenje naše filmske prošlosti!

Davne 1986. godine, na molbu prijatelja i scenariste Gordana Mihića, tada člana Savjeta Festa, kojim je rukovodio slavni kompozitor Voki Kostić, pozvao sam Miloša Formana da gostuje na omiljenom festivalu. On je, na sreću svih nas pristao i bio dragi gost, jedan u nizu velikih autora koji su sa svojim filmovima stizali u Beograd! Miloš Forman je boravio u hotelu Jugoslavija, dimio kubansku cigaru „monte kristo“ number4, pio pivo i družio se sa nama. Kada ga je Mira Bobić pitala da govori za Dugu, on je predložio da se zajedno upute na Jug i plaže toplih mora. Na kraju je ipak dao intervju i otputovao sam u Atinu, a ja sam bio srećan što je uz moju volontersku pomoć još jedan festival u Beogradu bio uspješan.

Trideset i dvije godine od dolaska Miloša Formana u Beograd Radivoj Cvetićanin u sponzorisanom sjećanju na FEST piše kako sam ja tražio i dobio honorar za Milošev dolazak u Beograd!? Pošto je moje ushićenje Formanovim dolaskom bilo neprofitne prirode, a novac u realnosti nikada nije rukopoložen u moj džep, niti je stigao na žiro račun, pitam se da nije neko uzeo lovu umjesto mene, a mene namješta da sam uzeo ono što mi nije ni pripadalo!?