Desničari koriste niske emocije da nas uvere kako ne možemo živeti u miru

Radnja filma smeštena je u jedan sarajevski hotel, gde su u toku pripreme za obeležavanje stote godišnjice početka Prvog svetskog rata. „Smrt u Sarajevu“ rađena je po motivima komada „Hotel Evropa“ Bernara-Anrija Levija, koji je u Sarajevu u režiji Dina Mustafića premijerno prikazan povodom stvarnog jubileja 2014. godine. Oko Levijeve monodrame Tanović je ispleo čitavumetaforu Bosne i Hercegovine, vidljivu na svim spratovima njegovog hotela Evropa (film je sniman u hotelu Holiday Inn). Hotel grca u dugovima, dok u podrumu vladaju kriminalci, iznad njih se radnici bore za egzistenciju, a na vrhu zgrade televizijska novinarka razgovara sa svojim sagovornicima o tome da li je Gavrilo Princip bio heroj ili terorista. Trenutak kada treba da stigne 300 uglednih gostiju na gala svečanost Evropske unije, za radnike hotela je prilika da štrajkom iznude od rukovodstva svoje plate koju nisu dobili već dva meseca.

U Tanovićevom filmu igraju: Snežana Vidović, Izudin Bajrović, Vedrana Seksan, Muhamed Hadžović, Faketa Salihbegović-Avdagić, Edin Avdagić, kao i francuski glumac Žak Veber.

U razgovoru za Danas reditelj govori o utiscima iz Berlina, ali i šta bi danas učinio Princip, i šta priča o događajima od pre jednog veka znači za život običnih građana.

Kakve utiske nosite iz Berlina? Ovo je drugi put da je vaš film nagrađen na Berlinalu…

– Bilo je divno. Možda najljepša premijera ikada, skoro cijela ekipa je bila tamo i svi su bili dirnuti. Mnogi od njih su po prvi put radili na filmu i lijepo je vidjeti kako im je cijela ova stvar dala poleta i energije da se nastave baviti poslom koji u ovim vremenima nije lak. A posebno mi je drago jer je ovo prvi film koji sam snimio u svom gradu koji toliko volim.

Početna ideja filma „Smrt u Sarajevu“ je stogodišnjica atentata u Sarajevu i njegove refleksije na današnje društvo u BiH. Vi u filmu Gavrila Principa vraćate među žive. Ipak, Ferdinanda nema. Šta je danas uzrok Principovog nezadovoljstva? Na koga bi on danas pucao, ako uopšte ima snage da zapuca a ne da se prepusti letargiji?

– Letargija ili samoubistvo, čini se da su to jedine dvije mogućnosti koje današnji heroj ima pred sobom. Ali ja se ne slažem sa tim. Mislim da je moguće i potrebno djelovati, danas možda više nego ikada prije. Ja sam odrastao u društvu koje je funkcionisalo i znam da je moguće da se situacija popravi. Koliko će to vremena uzeti, drugo je pitanje. Ali mi nemamo prava na predaju.

 Šta nam govori to što se na našim prostorima koplja ukrštaju oko toga da li je Princip bio heroj ili terorista, a ne oko toga da li se plate isplaćuju redovno i u kakvim se uslovima radi?

– Nama je zaista potrebno da historiju ostavimo historičarima, da ubice koji još uvijek hodaju po našim ulicama osudimo i zatvorimo, da počnemo da se brinemo oko toga kako ćemo živjeti u normalnoj državi. Sve drugo je zamazivanje očiju i ostavljanje nagomilanih problema za kasnije. A što se kasnije počnemo baviti istinskim problemima, to će biti teže i duže doći do normalnog društva.

Film je zasnovan na tekstu francuskog filozofa Bernar-Anrija Levija „Hotel Evropa“. Šta nosi ta Evropa za kojom i Bosna i Srbija tako žude?

– Ja vjerujem u ideju ujedinjene Evrope i vjerujem da će doći vrijeme da se ta ideja istrgne iz šapa briselskih tehnokrata kojima je najveća briga kako rasporediti kvote. Nije ideja ujedinjene Evrope nastala zbog Eura nego je Euro nastao kao posljedica ujedinjenja. EU jeste i ekonomska unija, ali je prije svega nastala da bi se spriječilo ovo što mi već 25 godina imamo na Balkanu. Vremena su teška za sve i desničari koriste niske emocije da bi nas uvjerili kako ne možemo živjeti u miru jedni pored drugih, ali mislim da je to prolazni period. Svijet i Evropa su ipak bolje mjesto nego prije pedeset godina. Koliko će vremena proći prije nego BiH uđe u EU, ne znam, ali ulazak u EU je prirodan red stvari.