Đorđe Ličina: Ko je kriv? Javnost koja je osudila Boru Stankovića ili sam Bora Stanković koji alkoholom u sebi ubija književnika…

U nastavku prenosimo ceo tekst Đorđa Ličine pod nazivom Prodani Bora u okviru kolumne Stogodnjak sa Portala Novosti.

„Najbolje ogledalo našeg ekonomsko-financijalnog stanja vidimo na našim burzama. Dovoljno je samo da bacimo pogled na tečajnice posljednjih dana i zamijetit ćemo dnevno, gotovo iz sata u sat, padanje vrijednosti našeg novca, a uporedo skakanje tečajeva stranih valuta… U velikoj smo krizi koja može da se pretvori u katastrofu…“ pišu novine, najviše optužujući političare za nastalo stanje.

Novinski reporter priča prilično sumornu priču o Bori Stankoviću, poznatom srpskom književniku, autoru „Nečiste krvi“ i „Koštane“, kojem neki sunarodnjaci nisu oprostili njegovu suradnju sa ozloglašenim „Beogradskim Novinama“ koje su izlazile u vrijeme austrijske okupacije Srbije.

Reporter tako piše: „Stanković se danas ne javlja nigde. Izgleda da je njega rat načinio jednim od najfatalnijih književnika u istoriji naše književnosti. Za vreme austrijske okupacije, izvesno vam je poznato, bio je suradnik mrskih ‘Beogradskih Novina’ koje je između ostalih austrijskih oficira i novinara, uređivao i dr. Milan Ogrizović.

Posle oslobođenja cela naša javnost ustala je protiv saradnika tih okupatorskih novina, pa nije poštedela ni Boru Stankovića. Koliko je on kriv u tome i da li je uopšte kriv, ja neću o tome da govorim jer to smatram suvišnim.

Jedan moj dobar poznanik, koji u isto vreme odlično poznaje i Boru Stankovića i njegov život u ratnom vremenu, ispričao mi je o celom slučaju ovo: ‘Velika je nepravda učinjena Stankoviću. Ako je jedan srpski književnik pisao književne stvari u jednom listu, koji je skroz bio ispunjen lažima, psovkama i grdnjama na naš narod – taj je književnik vršio jednu stvar koja nikako nije za osudu. Jednom prilikom ja sam ga zamolio da napiše nešto književno u jednom našem listu pod Austrijom. Kada je to učinio, mnogi su mi ljudi pričali da im je pojava Stankovića u onim teškim danima austro-madžarske inkvizicije, pružila barem časovitu utehu i okrepu…’

Ali, kako bilo da bilo, danas se može s dosta sigurnosti tvrditi da je naša književnost izgubila Boru Stankovića koji, preko osude javnosti, nije mogao preći mirne duše: ona je porazno, upravo fatalno, delovala na njegovu dušu. Retko ćete naći koji dan posle oslobođenja da on nije pio: ludo, besomučno i krvnički pio i opijao se.

I to još uvek radi, jednako bezmerno, jednako intenzivno. Upravo mi večeras priča jedan čovek da ga je sinoć video kako ‘loče’ kod popularna ‘Tri šešira’. On pije i nestaje ga: ko će dati satisfakciju našoj književnosti. Ko je kriv? Javnost koja je osudila Boru Stankovića ili sam Bora Stanković koji alkoholom u sebi ubija književnika…“

U Dvoru je umro poznati banijski dobrotvor Rade Kordić. U nekrologu se podsjeća da je zbog svojih rodoljubivih i naprednih ideja bio stalno u nemilosti vlasti. Kordić je inače sav svoj imetak ostavio kao pomoć u prosvjećivanju banijske seljanke, „iz čega se mora osnovati u Dvoru Gospodarska škola Rade i Ane Kordić za domaćice…“ Bio je član Srpskog sokola i predsjednik ogranka Seljačkog kola za Baniju.

Izvor: Tjednik Novosti