nikola đuričkoFoto: Antonio Ahel/ATAImages

Nije prvi put da se sa bine čulo „Ćao, ja sam Nikola Đuričko, naš poznati glumac“, jer Džoni ima običaj da to kaže na stend ap nastupima i raznim gostovanjima.

Danas smo to prvi put čuli kada je Nikola Đuričko došao da promoviše svoj prvi album sa bendom Džoni Midnajt Trio i to u velikom stilu.

Kako kaže, za njega je rokenrol išao ruku podruku sa uličnom umetnošću i to je bilo popularno kad je bio mlađi, te je promociju započeo pisanjem grafita na zidu iza sebe.

Džoni Midnajt Trio je sastav koji je nastao pre dve godine u Los Anđelesu, gde je on otkrio Aleksandra Meksika Panića i Srđana Milenkovića, koji su tamo već nastupali kao muzičari.

-Oni su bili veoma ljubazni i radoznali da se sretnu sa mnom i da počnemo da sviramo. Ja sam mislio da će to da bude kao ono, sredom igramo fudbal penzionerski, da se ne povredimo, ali vremenom, kako smo počeli da sviramo, stvari su odlazile sve dalje i dalje…

Nikola Đuričko predstavio debi album benda Džoni Midnajt Trio: Dečački san mi je bio da imam bend, napravim grafit, upoznam Slađanu Milošević 1
Foto: Antonio Ahel/ATAImages

Đuričko je tako otkrio ko je Leo Skala, naše gore list koji u Americi izrađuje umetničke gitare za neke velike bendove i brzo se upoznao sa njim.

-Onda je on izvukao jednu gitaru i dao mi u ruke da sviram i stvarno je ta gitara toliko dobra i toliko lepa da ona svira sama od sebe i tom momentu imam utisak da se desio jedan novi korak i da smo onda škljocnuli totalno kao bend.

Album je sniman u Los Anđelesu, bez dodatnih nasnimavanja, tako da to isto tako zvuči uživo, a sve u produkciji Majkla Patersona.

-Ja sam mojim prijateljima svirao neke moje pesme, koje nisu moje pesme, koje su bile obrade pesama, koje sam snimao na drugačiji način, kao da ih se ne sećaš dobro, nego ih sviraš malo ukrivo.

Kaže da je hteo da se seti tih pesama koje su nekako išle u pozadini njegovog života i da mu je bilo drago da se čuje sa tim autorima, jer je glavna želja bila da slavi te autore.

Nakon pokušaja pronalaženja izdavača, što je sve išlo preko advokata, odlučio je da sam izda svoj album i tada je naišao na mnogo pozitivnije reakcije.

-Imao sam sreće da pričam sa Dadom Topićem, meni je bilo uživanje, bukvalno sam se tresao; Bora Čorba mi je odgovorio na svaki mejl; upoznao sam Slađanu Milošević, što mi je bio dečački san…

Osim toga, dečački snovi su mu bili da oformi svoj bend, da napiše grafit itd. i uzbuđen je jer mu je ovo prvi album, ne računajući neke ranije muzičke saradnje.

Na albumu su obrade pesama koje je slušao na radiju ili je imao u vidu ploča, a koje su obeležile period kada je naš region išao u korak sa svetom u muzičkom i rokenrol smislu.

-To su sve neki bendovi koji su po meni toponimi jugoslovenskog roka na koji bi trebalo da budemo jako ponosni, jer tada, imao sa utisak da mi trčimo sasvim regularno sa Englezima, Amerikancima, Italijanima u tom nekom muzičkom svetu. Ako se sećate, naši muzičari su po Londonu snimali albume, a tiraži su bili svetski.

Ističe da je zanimljivo što je spot za pesmu „Dobro te čuvaju“ snimljen u Los Anđelesu, u kome bend vozi crveni automobil, a da je brzo izašao spot Rolingstonsa u kome se Sidni Svini takođe vozi u crvenom automobilu.

-Bilo mi je vrlo uzbudljivo što kao ja i Rolingstonsi imamo sličan spot u slično vreme, eto izašla je i poslednja zajednička pesma Bitlsa. Kao ja i moji heroji iz detinjstva izdajemo albume u isto vreme.

Postojala je ideja obrada i stranih pesama, ali do toga nije došlo iz pravnih problema, a Đuričko se nada duetima i gostovanjima svojih prijatelja muzičara ako i kada dođe do nastupa sa ovim pesmama.

Album je nastao u trenutku kada mu se otvorilo više slobodnog vremena jer više nije glumio u pozoštu, što je u Srbiji uzimalo najviše vremena, a i korona je „doprinela“ tome da ima vremena za hobije koji su prerasli u nešto više.

Ideja o nazivu benda nastala je na osnovu ploče koju je imao njegov otac.

-Moj otac je imao jednu ploču, zvala se Joshua Midnight Trio, trojac sa saksofonima, neki Njujork, crtež ludački i ta ploča mi je stajala na početku svih ploča i kad smo došli do toga kako će da se zove bend, ja sam rekao Džoni Midnajt Trio.

Napomenuo je da je vrlo zahvalan Peri Janjatoviću na recenziji albuma, a nju u celosti prenosimo u nastavku:

Savremena produkcija je gusto naseljena albumima sa obradama. Zavirivanje u prošlost je i u svetskim okvirima postalo normalna aktivnost. I kad mi je Đuričko rekao da je sa svojim Midnight bendom snimio album koji pretežno čine obrade, pomislio sam o ne, ne opet. Al ajd, mogao bih da preslušam. Posebno što su odabrali ex yu rock pesme koje su snimili po sećanju. Koje je, dobro znamo, varljivo.

Dakle, intrigantno je bilo saznati na koji način se tih pesama sećaju. I sad, nisam pametan da li su njihove verzije ispale ovako jer su poprilično zaboravni ili je to bila namera. A rezultat je da su dali viđenje starih nota sa jakim ličnim pečatom. Dakle, na ovoj ploči su zaista obrade u punokrvnom smislu te reči. Jer su mi neke od njih delovale kao kada omiljenu knjigu čitam ponovo, i to posle dugo godina, pa u njoj nalazim neka sasvim nova i drugačija značenja. Tako mi “Poljubi me” Džonija Štulića izgleda kao da je napisana tek pre par godina i direktno se odnosi na ovo politički zasićeno vreme. A “Zemlja” EKV je dobila depresivan i turoban začin. “Aikido” Braće Left se lenjo valja kao u usporenom filmu. Nekako, svaki snimak ima svoju priču. Ove verzije su dodatni kvalitet dobile uvođenjem razigrane i maštovite duvačke sekcije.

Tako “Oko moje glave” Šarla akrobate zvuči kao da je iz neke predstave alternativnog zagrebačkog pozorišta Kugla glumište s početka osamdesetih godina onog veka. “Kad sunce opet zađe” KUD Idijota je odsvirana do neprepoznatljivosti, ali sa poštovanjem prema originalu. Jedva čekam da snimak pošaljem Saletu Verudi, njenom autoru. Ključni začin ploči daju Đuričkove teme. “Dobro te čuvaju” je duhovita paćeničko ljubavna pesma koja na originalan način opisuje hiljadu puta obrađenu temu. “Leptir” kao da je nastao u ranoj fazi novog talasa, a pod jakim uticajem britanske scene.

Možda ništa od ovoga Midnigiht bend nije zamislio na način koji sam ja doživeo, ali mi deo ove ploče odiše grubom stvarnošću koja nas agresivno napada. Za koju nije dovoljno ovladati aikido veštinom.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari