„Otkud Kirk Daglas u Sarajevu, meni je i danas enigma“: Emir Hadžihafisbegović povodom 40 godina od Zimskih olimpijskih igara

Kako kaže vladala je prilična panika zbog vremenskih uslova i svi su pokušavali da reše problem.

– Znam da su se dovlačili, topovi, snijegovi, bila je ozbiljna drama i 24 sata pred otvaranje padne snijeg metar. Zakuje Sarajevo, na planinama snijega ko u priči. To je stvar koje se svi mi koji smo dočekali Olimpijadu u Sarajevu prvo sjetimo – ta panika, ta drama, ta trema, Zimske olimpijske igre u gradu u kome nema snijega? Nevjerovatno, jer u Sarajevu je snijeg uvijek u decembru, januaru, februaru a na planinama uvijek. Aj što nema u gradu, nego nema ni na planinama, priseća se Emir tenzije koju su proživljavali domaćini Zimskih olimpijskih igara, od čijeg je otvaranja na današnji dan 8. februar prošlo 40 godina.

Drugi kuriozitet, prema rečima Hadžihafizbegovića, bilo je to što se uvelo da dozeri za točenje žestokih pića moraju biti 0,3.

– U restoranima, moraju biti 0,3,  u kafićima moraju biti 0,3… Iako trivijalna stvar, recimo, i toga se sjećam jer je Sarajevo već tada bio grad poznat u ex Jugoslaviji po ogromnom broju kafića, već ih je tad 1984. godine bilo 105. Uglavnom, sjećam se u restoranu Mažestik, tu je dolazio Sidran. I, traži on svoje omiljeno piće viski, a konobar mu počeo donositi 0,3, a on ga gleda i kaže: „Momak, jel ti ovo donosiš ili odnosiš? Toliko mu je malo bilo… (smeh )

Treći kuriozitet prema Emirovim rečima je bio dolazak Kirka Daglasa.

– Znamo svi za tu otimačinu para i basnoslovno veliki račun koji mu je naplaćen u jednom restoranu, ali sjećam se takođe te sarajevske demistifikacije. Naravno, veliki glumac Kirk Daglas u Sarajevu, znao se njegov protokol gde će proći, ali nije tu bila ni neka velika frka, niti su ljudi išli da ga dočekaju i vide. U jednom trenutku je Kirk Daglas prolazio Baščaršijom, kao najobičniji građanin grada Sarajeva i izjavio je da mu to godi, ta vrsta demistifikacije koju je doživio ovde. Otkud Kirk Daglas, meni je i dan-danas enigma. Pričalo se, to svi već znaju, da je u jednom restoranu platio veoma veliki račun nego što je trebalo i to je bila velika bruka za Olimpijske igre, pa je onda taj restoran zatvoren podhitno – podseća Emir, dodajući da je na njega ostavila utisak i izjava tadašnjeg predsednika Međunarodnog olimpjskog komiteta Huana Antonija Samarana.

– Naravno, sjećam se i te sjajne atmosfere, protoka ljudi iz cijeloga svijeta i da je Samaran izjavio da su to najbolje organizovane Zimske olimpijske igre u povjesti, i ta izjava nije bila iz kurtoazije, nego je to stvarno rekao. Sve je perfektno funkcioniralo, znam da je televizija Bosne i Hercegovine tada dobila najbolju opremu koju nije imala nijedna u ex Jugoslaviji, puno ljudi, jedna idilična atmosfera i samo nakon osam godina, što je u ljudskoj povijesti ništa, taj isti grad iz koga se za šest sati stiže do Beča, za šest sati do Budimpešte, preko Dubrovnika za šest sati trajektom do Ankone, dakle grad u srcu Evrope, grad organizator olimpijskih igara je brutalno napadnut. Ubijeno je 11.000 civila, bačeno četiri miliona bombi. Ta komparacija je u mojoj glavi neminovna – konstatuje Emir .

– Znači, i Olimpijada, i snimanje filma, „Čarobnjak iz Oza“, svi smo sretni i za osam godina taj grad, a pri tome se cijela ta Evropa sjatila u Sarajevo 1984. godine šutila je i pustila da se tako razara olimpijski grad. Ta vrsta poređenja kod nas, koji smo doživeli radost olimpijade i agresiju na Sarajevo je neminovna – zaključuje Emir Hadžihafisbegović.