FCS objavio rezultate konkursa: "Nejasna" obrazloženja zašto nije podržan film o Dadi Vujasinović, kao i filmovi Dragojevića i Golubovića 1FCS odbio da finansira film o Dadi Vujasinović, Foto: Vikipedija/A. Vujasinović

Projekat filma „Soba za dečaka“, koji potpisuju scenarista Ranko Božić i reditelj Miloš Avramović, dobija podršku FCS (Filmskog centra Srbije) od 50 milona dinara (što je i najveći iznos), po Konkursu za finansiranje i sufinansiranje projekata u kinematografiji za 2024. godinu u kategoriji proizvodnje domaćih dugometražnih igranih filmova.

FCS (Filmski centar Srbije) objavio je rezultate konkursa.

Pored ove priče „o porodici i tradicionalnim vrednostima koje su u prvom planu, koja nas podseća na ono što je najvažnije i što nas je sve održalo“, kako stoji u obrazloženju, po predlogu konkursne Komisije i odlukom Upravnog odbora FCS na sednici održanoj 22. janura, podrška očekuje i projekte filmova „2030“ scenariste Dimitrija Vojnova i reditelja Danila Bećkovića (47 miliona dinara), „Jeza“ scenariste Davida Jakovljevića i reditelja Siniše Cvetića (42 miliona), i „Sportsko srce“ scenariste Đorđa Milosavljevća i reditelja Milana Karadžića (osam miliona). Između ova četiri projekta FCS je podelio ukupan budžet od 147 miliona dinara, predviđen po Konkursu za ovu kategoriju.

Filmovi koje je FCS ostavio ispod crte

„Ispod crte“ je ostalo 55 projekata, među kojima su i oni koji bi, prema sinopsisu i „rediteljskoj ruci“ ovih učesnika konkursa  mogli da se svrstaju u autorske filmove, kao što su „Nivo tolerancije“ scenariste i reditelja Ognjena Sviličića, „Sećanje kose“ Dušana Zorića i Matije Gluščevića, „Kako je vaše ime“ scenariste Dušana Spasojevića i reditelja Miloša Pušića, „Ženarnik“ scenariste i reditelja Ivana Ikića.

Tu su i „Vreli mesec“ scenariste i reditelja Nenada Pavlovića, „Sloumoušn“ scenariste i reditelja Strahinje Savića, „Rod“ reditelja Milutina Petrovića koji potpisuje scenario zajedno sa Srđanom Anđelićem i Anom Rodić, „Zaboravimo okean“ reditelja Marka Grba Singa, koji potpisuje i scenario zajedno sa Marianom Rikardo…

Na ovom konkursu nije prošao ni projekat „Milena“ scenariste i redilteja Zdravka Šotre, biografska priča o kratkom, ali uzbudljivom životu jedne od najvećih srpskih slikarki Milene Pavlović Barili (po motivima knjige Maje Herman „Devet života Milene Pavlović Barili“), a Komisija FCS je u svom obrazloženju preporučila „dalji rad na tekstu kojim bi trebalo pronaći ključ za jedan poetskiji i filmičniji pristup naraciji ove priče koja nam je kao društvu veoma potrebna“.

FCS objavio rezultate konkursa: "Nejasna" obrazloženja zašto nije podržan film o Dadi Vujasinović, kao i filmovi Dragojevića i Golubovića 2
FCS nije odobrio sredstva za film Srdana Golubovića, Foto: L.L./ATAImages

Međutim, „najzanimljivija“ su obrazloženja UO FCS zašto su odbijeni projekti filmova koji se, kako se vidi prema sinopsisu, bave angažovanim i provokativnim temama – „DADA: prkosni svedok“ rediteljke Elizabete Betinski, koja potpisuje scenario zajedno sa Vukom Boškovićem i glumicom Hanom Selimović, „Tela“ scenariste i reditelja Srdana Golubovića, i „Major i Helena“ scenariste i reditelja Srđana Dragojevića.

Podsećanja radi, „DADA: prkosni svedok“ je tragična životna storija novinarke nekadašnje Duge, koja je 8. aprila 1994. pronađena mrtva u svom stanu na Novom Beogradu, ali taj događaj nikada nije dobio pravi epilog – ostala je „misterija“ kako je sa ovog sveta otišla reporterka čiji su izveštaji sa ratišta devedesetih godina, posebno tekstovi o korupciji i organizovanom kriminalu koji se dešava unutar same države, opasno uzurpirali Miloševićev režim. Podsećanja radi, ovaj režim je tih godina bio u koaliciji sa Spskom radikalnom strankom, čiji su glavni eksponenti današnja vlast.

Prema obrazloženju UO, pomalo je „nejasan“ razlog zašto ovaj projekat nije dobio podršku, a ovo saopštenje prenosimo u celostI:

„Delikatan, sveden i strukturalno jasno oblikovan predložak o životu i smrti novinarke koja se bori za tračak svetlosti u sveobuhvatnoj tami, u pitanju je dirljiva, tragična ljubavna priča koja ipak ostavlja prostora za nadu. DADA: Prkosni svedok“ je dugometražni igrani film inspirisan istinitim događajima vezanim za život, rad i preranu smrt novinarke Radislave Dade Vujasinović koja je ranih devedesteih godina pisala o aktuelnim političkim temama. Izuzetno vešto napisan scenario. Komisija pohvaljuje njegovu svedenost i poetičnost, ali zbog
prevelike konkurencije festivalskih ili repertoarski jasnije razrađenijih prijava, ovaj projekat sa jakim međunarodnim festivalskim potencijalom ovaj put ostaje bez podrške“.

„Major i Helena“ scenariste i reditelja Srđana Dragojevića, istinita priča koja nas vodi kroz turbulentne decenije kroz koje je prolazilo naše društvo (Titova smrt, bujanje nacionalizma, raspad Jugoslavije, krvavi građanski rat, bombardovanje Srbije, ubistvo premijera Đinđića), prateći životni put penzionisanog Majora Vojske Srbije Helene Vuković, jedinog visokog oficira bilo koje vojske u svetu koji je promenio pol u četrdesetoj godini života, odbijena je sa „žaljenjem“. Kako je saopšteno, Komisija „konstatuje da, prevashodno zbog ograničeninih budžetskih sredstava i produkcione obimnosti, na ovome Konkursu daje prioritet nekim drugim relevantnim tekstovima, ali zdušno preporučuje ovaj scenario budućim Komisijama na nekom od narednih Konkursa FCS-a“.

Scenario mora da se „doradi“

Jako je „zanimljivo“ i zašto projekat „Tela“ scenariste i reditelja Srdana Golubovića mora još da se „doradi“ i da „sačeka (ili da sačeka neku novu društvenu klimu), pre nego što ga vidimo na festivalima i u bioskopima.

Prema sinopsisu, priča se događa 2045. godine, nekoliko decenija nakon ratnih sukoba na teritorijama zemalja bivše Jugoslavije, a četrdesetogodišnji Pukovnik jedne od tada zaraćenih strana dolazi u zemlju sa kojom je njegova ratovala ne bi li prisustvovao iskopavanju posmrtnih ostataka jednog od komandanata njegove vojske, za kojeg je javljeno da je sahranjen u nedavno otkrivenoj zajedničkoj grobnici. Suočen sa činjenicom da tela vojnika nisu na lokacijama na kojima je javljeno da se nalaze, i nastavljajući svoju misiju i prolazeći kroz spaljena sela u kojima pronalazi sve više grobnica i sa vojnim i sa civilnim žrtvama, on zaranja u grotlo pakla ovog podneblja ali i u grotlo njegovog intimnog nemira i samoće.

Golubovićev projekat, uz brojna pitanja konkursne Komisije, i sa potpisom predsednika UO FCS Miroslava lekića, ovako je ocenjen:

„I pored kvalitetno postavljene priče i karaktera likova koji se u njoj pojavljuju preovlađuje utisak da je ovako zamišljenom narativu neophodna konkretna informacija iz kojeg to rata potiču žrtve čije se grobnice iskopavaju, na čijem se tlu dešava radnja i koje su to nekada zaraćene strane koje bi trebalo da krenu putem pomirenja(?). Pošto je jedna od zemalja bivše Jugoslavije u pitanju, kako reditelj i koscenarista navodi u svojoj eksplikaciji, ne deluje logično da se odgovori na gore postavljena pitanja izbegnu.

Jer, likovi će nositi različite uniforme (sa čijim obeležjima?), devojčica će se pojaviti u narodnoj nošnji (čijoj nošnji?), pevaće se neke pesme i slusati eks-jugoslovenski hitovi (koje pesme, koji hitovi?). Čitava priča odvija se na jednom dijalektu, likovi nemaju lična imena već su predstavljeni po profesijama koje obavljaju (Pukovnik, Domaćin, Šef, Recepcionarka, Poručnik…) ili po srodstvu u kojem su sa drugim likovima (Sestra, Otac, Brat…), pa se postavlja logično pitanje – zbog čega se uopšte ova priča geografski smešta u nedefinisan prostor „jedne od zemalja bivše Jugoslavije“?

Prema navodima Komisije FCS, kako se u jednoj od scena u završnici scenarija pojavljuje pejzaž u čijoj pozadini se ocrtava morska obala,  postaje jasno na čijem se tlu, od novonastalih država bivše Jugoslavije, radnja ove priče zapravo ne odvija.

„Ali ostaje nejasno kako ovakav postupak može da iznedri film koji treba da predstavlja, kako se to u eksplikaciji i sinopsisu kaže, „metaforu Balkana kroz čin kojim se simbolično stavlja tačka na rat od kojeg je prošlo pedeset godina“, navodi se u obrazloženju.

Sugestija koja je upućena Srdanu Goluboviću je da i u „Telima“ primeni sličan scenaristički postupak kao u svojim ranijim filmovima „Krugovi“, „Otac“, jer bi „na taj način bi, po mišljenju Komisije, bila postignuta početna ideja ovog teksta, kao što bi se, od konkretnog a ne efemernog, izgradila metafora kojoj i sam autor teži“.

Ono što je takođe „zanimljivost“ i ovog konkursa jeste činjenica da su gotovo svi reditelji čiji su projekti odbijeni, upravo oni autori čiji su filmovi prikazivani na velikim svetskim festivaliama, na kojima su neki osvajali i značajna priznanja.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari